(Pise Dag Jenssen, rođ.1959 god. Dr.art.historije i Prvi emanuensis u teroriji nauke – Høgskolen Oslo i Akershus, Norveška.
Preveo: Sanjin Salahović
Napomena prevodioca: Članak je, polovinom 2017 god. objavljen u časopisu ”Dyade” udruženja za meditaciju ACEM – prvobitno AMS – skraćenica za ”Academic Meditation Society” – osnovanog 1966 god. Zbog dužine je izdijeljen na šest dijelova – uvod i pet poglavlja: Post-istina, Revolucija i populizam, Revolucija odozdo, Slabosti na vrhu, Organizacija.
Uvod
”Ja sam lenjinista”, kaže se da je rekao Stephen Bannon u razgovoru sa jednim specijalistom za komunizam i bivši Sovjetski savez. ”Lenjin je želio uništiti državu i to i ja želim. Želim da se sve sruši, da potone cijeli današnji establišment”, ustvrdio je dalje Banon.
Victor Sebestyen koji je upravo izdao knjigu ”Lenjin diktator: Intimni portret”, spominje ovo u svom članku u Guardian (6.2.17). Stephen Bannon je, zajedno sa Donald Trump-om također poznat kao istaknuti eksponent tzv. ”post-istinske-politike”. Sebestyen i ovdje uočava zajedničke crte sa Lenjinom.
U osvajanju vlasti Lenjin je obećavao uglavnom sve. Nudio je jednostavna rješenja za kompleksne probleme. Lagao je bestidno. Tvrdeći da pobjeda znači sve, opravdavao je samoga sebe – ciljevi opravdavaju sredstva. Lenjin je bio otac ”post-istinske-politike”. Odmah po preuzimanju vlasti, napao je novine. Potom je zatvorio novoizabrani parlament. Umjesto pojma ”alternativne činjenice” koristio je pojmove ”objektivna istina” i ”velika istina”.
U dodatku, treća crta koja povezuje Lenjina i Trump/Bannon-a, pored destruktivnog stava prema establišmentu te prakticaranja ”post-istinske-politike” je populizam. Lenjin je bio u Švajcarskoj kada je izbila ruska revolucija u februaru 1917 god. Brzo se vratio u Rusiju i u mjesecima potom radio je ubrzano na podrivanju i destrukciji nove vlade te preuzimanju vlasti. U ovom periodu nastupio je Lenjin kao populist. Isticao je da je narodu dosta eksperata. ”Svaki radnik može voditi bilo koje ministarstvo nakon samo nekoliko dana; nikakve posebne spreme ne treba za to”, govorio je. Kada se radi o upravljanju industrijom, rjesenje je za njega bilo pohapsiti nekoliko kapitalista i naučiti trikove od njih. Narod je trebao preuzeti vođstvo sam.
Lenjin bi očito vidjeo svijet u 2017 godini kao trenutak nastanka revolucije.
Sebestien zaključuje: ”Svatko ko je svjedok događanja u onome sto smo zvali sofisticiranim kulturama Zapada, može prepoznati Lenjina”. On bi danas vidjeo svijet kao scenu revolucije. Lenjin je danas aktuelan ne zbog svojih manjkavih, krvavih i ubilački pogrešnih rješenja, nego zato što je postavljao ista pitanja koja se postavljaju danas. Naime, pitanja o rastućem ekonomskom jazu medju ljudima i osjećaju da su napušteni i izdani.
KRAJ ZAPADA
Živimo li u pre-revolucionarno vrijeme? Historičar i komentator Anne Applebaum pisala je sljedeće u Washington Post 4.marta 2016: ”Je li ovo kraj Zapada kakvog ga poznajemo od prije?…Upravo smo na putu da napravimo tri loša izbora od kraha NATO, kraha EU do možda i kraha liberalnog svjetskog poretka”. Mislila je na Brexit, Trump-a, a i na neizvjesnost tadašnjih izbora u Francuskoj. U vrijeme pisanja ovog članka su dva njena predviđanja obistinjena dok su fancuski republikanci i socijalisti bili u teškoćama pred izbore. U Holandiji je Kim Wilders doživio neuspjeh na izborima u martu, ali je obećao da će se vratiti. Alternative fur Deutschland je dobila 12% glasova – reakcija na početak izbjegličke krize 2015. U Mađarskoj i Poljskoj su antidemokratske vlade promijenile kurs razvoja Istočne Europe.
Ono što bismo obično zvali revolucijom nije se dogodilo i zasigurno potrebno je još mnogo da se desi. Ali situacija, generalno ima neka pre-revolucionarna obilježja. Koje se paralele mogu povući izmedju ove nove političke zbilje i revolucija kao takvih?
PET PARALELA
U nastavku opisaću pet mogućih paralela koje vidim: 1) stanje odnosa prema istini u “post-istinskoj-stvarnosti”, 2) populizam, 3) pritisak odozdo, 4) slabljenje na vrhu i 5) organizacija. Pored toga, da bih istakao opis danasnje situacije, poslužiću se materijalom iz ruske i francuske revolucije i referirati na istraživanja šireg spektra revolucija. I na kraju pokušaću provjeriti da li se mogu povući neke paralele između uslova koji leže u osnovi današnjoj situaciji i onih koji izazivaju revolucije.
Kraj prvog dijela – nastavlja se.