Jaroslaw Kozlowski, Empathy of Mr Hitler for Mr Stalin and vice versa, photograph 2010
Piše: Sanjin Salahović
“Antifašizam” je pojam stvoren da prikrije ulogu socijalizma u riječi “nacional-socijalizam”. Staljin se divio Hitleru u vrijeme dok su rusi pomagali njemačku Luftvafe da vježba svoje pilote i krši Versajski ugovor. Isto tako poslije dok su dijelili Poljsku i zajedno vršili masovna ubistva. Hitler je imao respekt za Staljina također. Suočen sa pokušajima atentata i neposluhom Vermahta, žalio je što nije izvršio čistke po uzoru na njega. Nekako se u svemu tome socijalizam odlučio provući izbjegavajući da napravi kovanicu “anti-nacionalsocijalizam” te tako spoji ta dva fenomena koja su dva dobra druga Musolini (fašizam) i Hitler (nacional-socijalizam) i simbolički predstavljali.
Da bi se u jeziku izvukli od odgovornosti, prebacili su socijalisti svu odgovornost na fašizam koji je u biti druga strana iste medalje sa nacional-socijalizmom. I tako priča ide dalje. Odjednom je puno antifašista kod nas, a svi putevi vode opet prema socijalizmu i nacionalnom interesu Rusije koji uvijek stoji u osnovi interesa države koja se samo preoblači u ideološka odijela u skladu sa potrebama. Danas je Rusija sirovo neoliberalna država, sa oligarhijskom strukturom vlasti i car-nalik vođom koga postavljaju “bojari” tajnih službi. I ne zna se na koju će stranu – nacionalsocijalizam ili fašizam, ali ko te pita kad je nekom nešto potrebno, napravi se sve na volju u jeziku. Tako živi danas antifašizam naš i osjeća se superiornim u svome osjećaju dobrote za koji, u biti, nema nikakvu historijsku podlogu…