Loading...
KomentariPolitika

KAMENJARKA I DEJTONAC

Foto: FENA

Piše: Nihad Filipović

Znam da je većini izgleda ovo sa Komšićem i Jovanovićem ispod ogromnog portreta rahmetlipokojnog maršala cool i nemere neg nako. Biva tako treba.
Meni je to blasfemična ubleha izvan vremena i realpolitičkih odnosa u vremenu. On se sa Jovanovićem slika pod ogromnim portretom lidera svega onoga iz čega se, ako ne porodilo (jer ima to svoju historiju i prije maršala i vremena ideološkog bratstva i jedinstva), a ono fantastično i do genocidnih razmjera razvilo svo to zlo što se na Bosnu i njene ljude sručilo 1992.

Kakvu nam Komšić poruku time šalje?

Jer simboli su značajni; u njima se sažimaju poruke, a da riječ nije rečena. Te tako i ovdje – ta slika govori više od milion riječi. Ako je Titov historijski skrhani i do balčaka kompromitirani model odnosa u društvu rješenje danas u Bosni, onda stvarno neka nam je dragi Bog na pomoći.

To jedno, a drugo – časni Zlatni zambak bosanski nakon 1995., deklarirao se političkom kamenjarkom i dejtoncem, tj. zagovornikom svega onoga protiv čega se digao braniti 1992.
Paradoks je pri tom, da je u odnosima kakvi jesu u Bosni, Komšić u politici ipak dođe kao kakva-takva tabletica smirujućeg bola koji bosanskom patriotskom osjećanju nanose antibosanci i posebice Čović i ergela ADZ-ovaca, mahom iz Ercegovine.
Činjenica je, i to je paradoks te dejtonske situacije, da je njegov izbor u Predsjedništvo, ipak klip u točkove osovini Beograd-Zagreb-Mostar-Banja Luka. Možemo samo zamisliti tu situaciju sa Čovićem i Dodikom u Predsjedništvu.
Naravno Osovina će nastaviti dogovoreno (9. januar, paradiranje sile i Čovićevo prisustvo paradi, plus obnova jednom već upokojene Herceg Bosne, na tom je tragu); ali različite su to političke težine sa Čovićem Terminatorom u Predsjedništvu i sa takvim Čovićem tek kao liderom jedne stranke, makar i najjače u bosanskih Hrvata.

U odnosima kakvi jesu, eto i takav Željko nam dobro dođe u Predsjedništvu. Još bolje bi bilo da dođe tobe, da se istinski osovi u slobodnom, kritičkom mišljenju, da se oslobodi ideologije Kumurovca koja mu je u srcu, da konačno shvati da titoizam ima malo i nimalo dodira sa društvenom slobodom, sa demokratskim vrijednostima kojim težimo, da je to maršalovo zapravo sve kontra tim vrijednostima i da se sa maršalovom totalitarnom slikom društva u srcu i duši ne ide u modernu Evropu – Evo ja mu garantujem, imam taj uvid – na političkom zapadu NIKO, sem malih ultracrvenih budalaša, boljševike ne smatra idealom. N I K O!…. A Tito je bio i ostao čitav život – BOLJŠEVIK..
Jovanović mu tu tom smislu možda i pomogne da skonta neke stvari. Ipak je on liberal – a to su rijetke zvjerke Regionalne.

A hoće li ga savjetovati da se otkači od apologetike tečevine Genocida?

Možda. Ne isključujem. Jer Čeda je jedan stvarno rijedak, možda i jedini od tih javno profiliranih faca u Srbiji koji je, nakon izvjesnog laviranja gdje je vagao riječi vodeći računa o srbskom prosječnom javnom mišljenju, na koncu ipak manje-više otvoreno Šumsku nazvao genocidnom tvorevinom – što i jeste.

Ipak, ostaje gorčina u duši. Cijenjeni profesor Francis Boyle, dokazani antidejtonac i prijatelj Bosne, kako saznajemo, nudio je pomoć te vrste Komšiću. Ali je odbijen. A zna se ko u Sarajevu ne podnosi Boyla… Tako da, bez obzira šta ga nasavjetovao Jovanović, Komšić u politici, na žalost, kako ja ti vidim , i dalje ostaje KAMENJARKA I DEJTONAC.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »