Loading...
EkonomijaNaukaPolitikaSvijetTehnologija

Zapad protiv ostatka svijeta – od nadmoći do neriješenog rezultata

Uvodnik redaktora u časopisu za meditaciju Dyade 1/19.
Napisao: Rolf Brandrud. Učitelj meditacije, pisac sa iskustvom kultur-žurnaliste u NRK norveškoj državnoj televiziji.
Preveo: Sanjin Salahović

🌏

Svijet nije više kao nekad. U petsto godina navikao se Zapad na odnos nadmoći u odnosu na ostatak svijeta. Počelo je sa konkvistadorima, misionarima i trgovinom kao posljedica velikih prekomorskih otkrića. Nastavilo se industrijskom revolucijom koja je dala Zapadnoj Europi tehnološku i materijalnu osnovu za kolonizaciju ostatka svijeta. Potom razorne posljedice dva velika destruktivna konflikta, svojevrsnog europskog «građanskog rata».

Hegemonija se pripisuje Amerikancima. Prvo kao suparnika sovjetskom rivalstvu u pitanju pridobijanja ostatka svijeta u vremenu antikolonijalizma u 50-im i 60-im, a potom kao jedina svjetska velesila u 90-im prošlog vijeka. Uloge u odnosu Zapad – ostatak svijeta, promijenile su se nešto nakon 1945 god. U generaciji protesta 1968 god. mnogi su podržavali oslobodilačke pokrete u zemljama trećeg svijeta. USA, sa Norveškom, kao značajno aktivnim partnerom, otpočinje rad na pomoći zemljama u razvoju 60-ih prošloga vijeka sa naglaskom na značaj ljudskih prava u odnosu na sovjetski blok i ostatak svijeta od 80-ih. I opet, osnovni odnos na relaciji veliki-mali ostaje isti. Zapad je taj razvijeni, bogati, moćni koji pomaže nerazvijeni, siromašni i slabi «ostatak».

Dolazi kaos

Sve je to na putu svome kraju. Dekolonizacija, podržana od USA i Sovjeta, tekla je ubrzanim tempom. Od 80-ih, «ostatak» ubrzano smanjuje tehnološke razlike i prednost Zapada. 1980 god. je USA nacionalni produkt bio deseterostruko veći od kineskog. 2014 god. kineski je postao veći. 2050 god. očekuje se da E7 zemlje učestvuju u svjetskoj proizvodnji sa 50% dok bi udio G7 zemalja pao na 20%. A kineske su ambicije učiniti i korak dalje i da, umjesto da budu fabrika za masovnu produkciju, postanu vodeći u inovacijama. Kineska «Silicijska dolina», Shenzhen, izgrađena je u rekordnom vremenu. Kineska kompanija Huawei je sad vodeći kandidat za posao izgradnje 5G-internet mreže sutrašnjice također i na Zapadu. I to pobuđuje anksioznost koju ljudi osjećaju suočeni s kaosom. Jer kad ruski hakeri mogu uticati na američke izbore 2016 god. šta ne mogu učiniti Kinezi ako njihov Huawei dobije mogućnost da gradi najmoderniju internetsku mrežu današnjice? Možemo li vjerovati Kinezima i Huawei-u? To su samo neki od izazova koji stoje pred Zapadom. USA će se okrenuti Istoku i zapostaviti Europu? Naftom bogata Norveška postaje vojno ovisna od, Brexit-om oslabljenoj, EU!? Možda stojimo na pragu jedne nove ere seobe naroda iz siromašnih, mnogoljudnih područja mlade Afrike (4,5 milijardi u 2100 god.) u bogata, ali demografski, depopulacijom prožeta, područja ostarjele Europe (450 miliona)? I dok globalno zagrijavanje ubrzava više od očekivanog, sve važnije za Norvešku biva pronaći odgovor na pitanje od čega će živjeti nakon što prihodi od nafte dođu kraju.

Uređenost, kaos i siva zona negdje između toga dvoga

Živimo uređenost okruženu kaosom. Svijet na koji smo navikli je: uređen, siguran i predvidljiv. Neizvjesnost budućnosti sinonim je za: kaos, nepredvidljivost i nesigurnost. Naš život naviknut na uređenost može naprasno nestati u dramatičnim dešavanjima. U teror-aktivnostima, prirodnim katastrofama ili nesrećama svakakve vrste. Kaos prizivaju i bliske, nama lične nevolje poput: pada na ispitu, kada nas napusti voljena osoba, izgubimo posao, pogodi nas bolest, izgubimo dijete pri porođaju ili doživimo smrt bliske osobe. Kaos-osjećaji vrebaju posvuda i nije se lako odbraniti od njih. Život je takav kakav je. Stvari se dešavaju. Ali postoje i blaži načini s kojima kaos izaziva naš, na uređenost naviknut, život. Kad «ostatak» prevaziđe Zapad u ekonomskim pokazateljima – sa svim konsekvencama koje dolaze iz toga na različitim planovima. Od globalne politike, preko konkurencije na svjetskom tržištu, pa sve do prestrojavanja na privatnom nivou. U susretu sa takvim promjenama ne pomaže nam da se zabarikadiramo u svoje tradicionalne predodžbe i naviknutost na «uređenost», pravimo se kao da je sve baš kao i prije. Izazov se sastoji u tome da se pronađe odgovarajući balans između uređenosti i kaosa. I to sa dovoljnim osloncem na uređenost koja nam pomaže da spoznajemo i tumačimo stvarnost baš kao i sa otvorenošću prema kaosu i njegovim impulsima koji nam mogu pomoći da mobiliziramo osjećaj za obnovu i kreativnost u jednoj novoj stvarnosti.

Širokogrudni, robusni, istančani i osjećajni

Kad dramatični događaji raskidaju našu uređenost, kaos može prizvati angst. I nije mnogo što možemo učiniti sa tim. Ali kada je naša uređenost ugrožena dugoročnim trendovima, da li je moguće odnositi se prema izazovu i onome što se dešava tako da razvijamo sposobnosti da odgovorimo situaciji na bolji način no što bi to činili bez pripreme?! Ne možemo znati tačno šta će ovaj proces promjene ekonomskoga odnosa između Zapada i ostatka svijeta značiti za nas. Sigurno je samo da to vodi mnogim i značajnim promjenama. To u sebi znači da današnja omladina može profitirati razvijajući sposobnosti prestrojavanja i prilagodbe na novu situaciju. Odgovoriti novim izazovima, biti u stanju uočiti nove trendove i iskoristiti ih za svoje dobro. Biti: širokogrudan, robusan, prefinjen i senzibilan, osobine su koje su korisne i koje će se tražiti. U ovom broju Dyade pogledaćemo prvo sliku svijeta s kojim smo na putu da se rastanemo. Razgovaramo sa historičarem Geir Lundestad-om o tome koliko će dugo vremena još USA štititi Europu. Sa globalnim historičarem Terje Tvedt-om razgovaraćemo o pokušaju Zapada da učini univerzalnima zapadne vrijednosti demokratije i ljudskih prava. Idemo u Singapur sociologu Kishore Mahbubani-ju da shvatimo perspektivu ostatka svijeta u odnosu na relativno nazadovanje Zapada u proteklim decenijama. Potom promatramo četiri moguća izvora inspiracije mladim ljudima u poslu prestrojavanja u suočavanju sa neizvjesnom budućnosti.

Pisac Kaj Sagen ukazuje na mogućnost ponovnoga aktualiziranja zaboravljenih dijelova norveške kultur-tradicije – ništa manje ostvavštine laičkoga propovjednika Hans Nielsn Hauge-a. Kanadski psiholog Jordan B.Peterson je bio objekt mržnje baš kao i obožavanja u svome poduhvatu suočavanja sa našom novovjekovnom tendencijom da gledamo sebe kao žrtve i objekte brige i staranja. Izraelski historičar Yuval Noah Harari se zanima za odnos između stvarnosti i narativa. On nalazi meditaciju alatom s kojim možemo otkrivati svoju unutrašnjost iz koje dolaze naše shvatanje i naši izbori sa konsekventnim odlukama. I na kraju, upoznaćemo se sa filozofijom koja stoji iza meditacije «punoće uma» (nedirigovana meditacija) koja prihvata izazov razvoja nabrojanih osobina: širokogrudnosti, robusnosti, istančanosti i senzibilnosti u današnjem životu ispunjenom velikim izazovima.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »