Erman Jakupi
Stavila si ruku na moje rame
Kao kad se Neretvi prohtije
Da se došaptava sa morem.
Probudi me tako ponekad
Sjećanje na tvoje zelene oči.
I Bude mi krivo što Sam kao more
Kojemu je svaka njegova rijeka
Podjednako draga.
Ipak ostao je jedan val
Da remeti noćni spokoj,
Tamo gdje su se tvoji prsti,
Ti veseli vrapci,
Poigrali na mom ramenu.