Loading...
Sjećanje

Pamtimo, ne zaboravljajmo, učimo na pravim vrijednostima

Eli Tauber, Sarajlija, Bosanac

Izvor: portal Nadana Filipovića – bošnjačkooko.com

Josef Kavilios svjedoči da su familije Hardaga, Mustafa, njegov brat Izet, njihove supruge Zeneiba i Bahrija, i njihova djeca, bili u životnoj opasnosti, a ipak su skrivali, pomagali i, na kraju krajeva, tako spasili njegovu familiju. Svjedočio je da mu je poznato da je na isti način Hardaga familija pomogla i spasila familiju Kabiljo.  Na osnovu Kaviliosovog svjedočenja, 1980. g. Zeneiba Hardaga  je otputovala u Izrael gdje joj je uručeno  medalja Pravednik među narodima, najviše priznanje države Izrael koje se dodjeljuje pripadnicima drugih naroda koji su spašavalu Hebreje tokom holokausta. 

Na fotografiji iz 1941. godine, Zeniba u šetnji sa Rifkom Kabiljo koja je preživjela rat zahvaljujući pomoći familije Hardaga.

U BiH je tokom Drugog svjetskog rata preživjelo 30% Hebreja, najviše u odnosu na druge jugoslovenske zemlje; u Srbiji 10 %, Hrvatskoj 3% , Makedoniji 5% .

Tauber naglašava da je to rezultat suživota; značajan broj sarajevskih Hebreja je preživio, zahvaljujući stanovnicima glavnog grada BiH, koji su im nesebično pružali pomoć, sakrivali ih, vadili za njih lažne dokumente i činili sve kako bi ih zaštitili od neprijatelja.

Ono što je najbitnije, ljudi su to činili bez ličnog interesa. Moja porodica je također uspjela pobjeći zahvaljujući lažnim dokumentima. Otišli su iz Sarajeva u Mostar u kojem su bili Italijani i tako preživjeli rat. Imućne porodice su plaćale da se snađu i nisu trebale ničiju pomoć. Ta pomoć komšija i prijatelja je nešto što treba sačuvati od zaborava i svim budućim o tome generacijama govoriti. Preko stotinu Hebreja je ostalo sakriveno u Sarajevu jer su ih sačuvale komšije”.

Tauber je naglašava da predrasude prema Jevrejima i dalje postoje, ali da je situacija mnogo bolja nego što je to bilo u Drugom svjetskom ratu. Ipak, kako je istakao, u BiH je uvijek bilo drugačije, pogotovo u Sarajevu gdje se Hebreji nisu odvajali od lokalnog stanovništva. Pomagali su svojim prijateljima Hebrejima prateći srce i svjesno rizikujući živote.

“Suživot je bio posebno njegovan, a kasnije je spašavao i živote. Tako je prije Drugog svjetskog rata vlasnik fabrike, Hebrej, pomogao radniku njemačkog porijekla da napravi kuću kada se oženio, ne znajući da će jednog dana doći rat i da će mu on uzvratiti pomoć”.

Također, u to doba su na Mejtašu živjeli jedan musliman i njegov najbolji prijatelj Hebrej. Bili su nerazdvojni. Tokom rata musliman je sakrio prijatelja u rupu koju je iskopao u dvorištu i kada su došli po njega, prijatelja muslimana nije bilo, samo njegova sestra. Ona je znala gdje je Hebrej, ali nije htjela odati i zbog toga je odvedena u logor Jasenovac gdje je ubijena”.

Istu sudbinu imao je i otac Zejnebe Hardage, prve žene muslimanke koja je dobila izraelsku medalju Pravednika među narodima.

“Riječ je o bosanskoj muslimanskoj porodici koja je spasila hebrejsku porodicu tokom holokausta. Ista hebrejska porodica spasila je tu muslimansku porodicu tokom rata u BiH. Zeneibin otac je odveden u Jasenovac gdje je stradao. Zeneiba je jednom prilikom rekla:

“Ja nisam spašala Hebreje, već komšije”.

I danas postoje takvi ljudi, ali ne u nekadašnjem obimu jer više nema ni prijašnjeg života.

“Mi samo trčimo. Imamo u našem komšiluku možda dvoje ljudi koji su nam bliski, a ostali su samo prolaznici. Sve manje komuniciramo, ne zato što ne želimo, već nemamo vremena. Samo nas nažalost ratovi i teške situacije zbliže pa tada svi postanemo jedna porodica”, rekao je Tauber.

(Za bosanskepoglede.com prilog uredio: N. F.)

One comment
  1. Sead

    Elia poznajem. Zejnebin sin vec dugo zivi u Méxicu. Gledao sam i izraelski dokumentarac o porodici Hargada. U osnovnoj skoli sam imao prijateljicu koja se prezivala Kabiljo.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *