Loading...
KulturaPoezija

Erman Jakupi: Izbor poezije iz knjige “Modra Rijeka”

Nuška

Nuška, kliju misterije u avliji.
Kad proviriš iz mračne sobe
hadžibeg položi svoj cvijet
na tvoj plah dječiji pogled.
I tek što je vjetrić iz tvojih grudi
u harmonici usnoj zapirio
Jedan se mrav, velik i crven,
uz odrnju uspne
a prsti jedne mlade ruke
kao korjenje urastu u nebo.
Odsutna lica i zidovi šute.
Al’ jedna je gol ubica za tebe
od života tvog oca načinila bajku.
I ti se utješen vereš na krov.
I nudiš joj dva oblaka šečerne vune.

Nuška, sviđa ti se izaći na prozor,
kao kralj ne naginješ se,
nego uspravan promatraš nebo.
Plavo se mrvi u tvojim očima:
(plava tišina pustog akvarijuma
i plav pogled tvoje mame).
Kad ti zemlja pogled privuče
oko ti zagrebe jedan smokvin list:
iz zida niče: I već znaš
da porozan je kamen
što harem od naselja dijeli.
Ti istražuješ oba svijeta
al’ se na kraju uvijek zidom šećeš.
Jer tvoje srce ne popušta sjenkama:
niti živih niti mrtvih
I jedan se usamljen suncokret
tačno u podne okrene ka tebi.

Ah, Nuška! Mali moj!
Jesi li zagrizao jabuku iz duge
što se nadvila nad posljednjom željom
tvog oca? ”Imam sina od četiri godine.
Čuvajte ga dobro!”, rekao je.
(Možda zbog toga vjeruješ
da ti svi duguju pažnju)
Iza njega ostala je harmonika
da daruje glas tvojoj sjeti
I jedan stari švajcarski sat
da brojiš otkucaje srca
svaki put kad se zamisliš
nad ljepotom minulog
jezerskog cvijeća.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »