Loading...
KomentariPolitika

Pušta li Putin Dodika niz vodu?

Pripremili: Amna Dumpor i Nihad Filipović

Već u toku, a naročito nakon “samoubilačkog” online nastupa  Milorada Dodika pred članovima Savjeta sigurnosti, gledajući, slušajući i razmišljajući o njegovoj eskepadi diplomatskih niskih udaraca na Visokog predstavnika OUN u BiH,  g. Valentina Incka, (i još više, na mrtvog Paddya Ashdowna, jednog od predhodnika g. Incka na istoj funkciji), javilo mi se u pameti više asocijacija, ali dvije su dominirajuće, obje iz života i domena kulture; prva je asocijacija na film Razjareni bik, (istinita priča o samodestruktivnom životnom putu čuvenog boksera Jake La Motete), a druga na još jedan film, takođe sniman po scenario kojeg je ispisao život, a to je fim Dead man walking, (priča o jednom osuđeniku na smrt. Fraza je teško smisleno prevodiva na “naše” b-s-h-cg jezike, odnosi se na osuđenika koji živi posljednje trenutke, bukvalno u hodu je do mjesta egzekucije, a u proširenom značenju, živi posljednje dane života; najbliže bi bilo prevoditi tu frazu kao “živi mrtvac”, tj. čovjek koji živi, a metaforički kazano, već je mrtav).

Za koju se od prednje dvije asocijacije opredijeliti u pokušaju ispisivanja metaforičkog krokija nad onim što je izrekao Milorad Dodik na rečenoj sesiji Savjeta sigurnosti – to je bila početna dilema u ispisivanju ovog teksta?

No koju god odabrali, čini se, pogađa se u suštinu: Milorad Dodik je pušten niz vodu! Pitanje je samo kada će se utopiti odnosno koliko dugo će još trajati njegova agonija?

Naime, njegov nastup je bila agresija političke nekorektnosti; sve je tu, od odabranog “jezika”, tj. načina na koji je govorio, do odabranih meta i naglašenih ciljeva “njegove” politike, bilo neodmjereno, tupo, nimalo diplomatski izrečeno, dapače, primitivano, vulgarano i bez obraza, i to u toj mjeri, da se otvara pitanje: Šta se dešava s Dodikom? Da li je on u toj mjeri glup ili je možda i svjesno pristao na plan potapanja, tj. uklanjanja.

Ovo što slijedi je špekulacija. Nemamo dokaza u tom pravcu, ali analiza jezika, nastupa, izrečenog, manira u kojem je nastupio upućuje na moguće žrtvovanje piuna, da bi se “spasili” kralj i kraljica.

Šta se želi kazati?

Vidite, Dodiku je pružena mogućnost nastupa pred članicama Savjeta sigurnosti OUN, u organizaciji Ruske Federacije, predsjedavajućeg u Savjetu, a u povodu obilježavanja i osvrta na 25 godina od potpisivanja dejtonskog Mirovnog sporazuma o okončanju rata u (Republici) Bosni i Hercegovini.

Nastup je uslijedio neposredno nakon općinskih izbora u BiH, gdje su Milorad Dodik i njegova vladajuća stranka NSDS opet pobijedili, ali i  izgubili najvažnije gradonačelničko mjesto u entitetu RS, a to je mjesto gradonačelnika u najvećem centru, u Banja Luci. 

Dodik je, to svi znamo, vidjeli smo u njegovim javnim obraćanjima, poraz u Banja Luci, doživio kao osobni udarac mladog Draška Stanivukovića sa kojim se u prethodnih par godina oštro sučeljavao u medijima i Narodnoj skupštini RS-a. U tim njihovim obračunima političko je postalo sekundarno, a lična nepodnošljivost, čak mržnja, postala je dominirajući motiv. Zato je Dodik, poraz kandidata njegove stranke Igora Radojčića u Banja Luci, doživio osobno. Bio je vidno potresen tim porazom, ostrašćen i totalno iracionalan u ponašanju.

U takvom psihološkom stanju, zatiče ga ruska inicijativa i organizacija istupa pred članicama Savjeta sigurnosti, sa govorom, za kojega ne može biti, a da nije pisan bez konsultacije sa mentorima “njegove” politike, tj. sa Srbijom i Rusijom. Da je tako, dalo se primjetiti već u povremenoj upotrebi ekavice u čitanju sa papira koji je imao na stolu i kojim se služio kao podsjetnikom u govoru.

To sve upućuje na umiješanost Beograda u pripremi Dodika za njegov, prema našem mišljenju, oproštajni monolog političkog samoubitstva pred Vijećem sigurnosti. Ustvari, njega su tim gestom, Rusija, i vjerujemo Srbija, znači oni kojima je najviše vjerovao i za koje je radio i radi, konspirativno navukli i žrtvovali.

Srbija je uvijek bila loše maćeha prekodrinskim Srbima; uvukla ih je u Prvi svjetski rat zbog apetita prema Bosni; u Drugom svjetskom ratu ih je prepustila na milost i nemilost ustašama i nacistima, a u ratu 90-tih, huškala ih je na komšije i sugrađane, proizvodila rat i koristila ih za potrebe svog vlastitog imperijalnog ekspanzionizma kao sitan kusur. Rusija je takođe pokazala i na primjeru Azerbejdžana, da joj je važniji Erdogan kao geo-strateški partner na Istoku, nego RS ili Srbija, i da će ih za svoje interese, po potrebi, obadvije, bez peraja pustiti niz doboku, hladnu vodu.

Naša je procjena da je Dodikov istup najava zaokreta ruske politike u ex jugoslavenskom regionu, tačnije oni će se čini se, u novim okolnostima, nakon pobjede Joe Bidena na predsjedničkim izborima u USA, vraćati ka, kako se to na Dodikovoj strani voli kazati, izvornom Dejtonu.

Mali podsjetnik: dejtonski podijeljena Bosna, to se često zaboravlja, nije samo  USA proizvod, nego je to paket tzv. Kontakt grupe u kojem je poziciju imala i učestvovala u tvorbi rješenja i Ruska Federacija. I naravno, članice Kontakt grupe su imali satelite, koji su “vrtili” na terenu diobu, odnosno pristajali su na takvu vrstu “vrtnje”, jer im se uklapala u strateške ciljeve. Tako je, 13.05.1994., Kontakt grupa (SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska i Njemačka), na ministarskom sastanku u Ženevi, postigla saglasnost o zajedničkoj strategiji u rješavanju konflikta u Republici BiH. Predviđena je teritorijalna podjela po kojoj bi Bošnjaci i Hrvati dobili 51% a Srbi 49% teritorije. A 05.07.1994., Kontaktna grupa javno predlažu podjelu teritorija BiH u omjeru 51% : 49%.

I to je ono što je provedeno, godinu dana poslije, dejtonskim Mirovnim sporazumom, kada je teren za to pripremljen, tj. srpska strana, ofanzivom Armije BiH i hrvatske vojske,  natjerana za pregovarački sto, u decembru 1995.

Ovo što Putin radi posljednjih godina u BiH i Regionu,  je dio tog njegovog paketa ljuljanja demokratskog zapada svugdje gdje je ruski interes, pa jasno i u našem Regionu i, s druge strane, rezultat je to pasivne (ili u svakom slučaju pasivnije od očekivane) uloge USA, odnosno njihovog sve jačeg dezangažiranja na našem regionalnom terenu, nakon 2006. i pada Amandmana na Ustav BiH; (što je bio dobar ishod i možda jedini stvarno dobar, državotvoran potez Harisa Silajdžića).

Ali, kako se sada poslije izbora predsjednika Bidena očekuje zaokret u američkoj vanjskoj politici, tj. njihov jači angažman na obnavljanju veza sa saveznicima na političkom zapadu, značajno uzdrmanih pod predsjedavanjem predsjednika Donalda Trumpa, koji je Ameriku poveo u izolacionizam, a uz to pokrenuo hladni rat sa Kinom, čini se i Ruska Federacija se anticipacijski pozicionira, saglasno očekivanoj promjeni kursa u politici moćne USA.

Jer, jače američko prisutvo u Regionu, nužno znači reteriran ruski interes, budući  je jasno da, uz američko rezolutnu riješenost da popu kažu pop, a bobu bob, Rusija ne može ostvariti aspiracije na Balkanu; (prodor do Jadrana i luke u Crnoj Gori, strategija ljuljanja EZ kroz upliv u regionalna zbivanja, informativno-propagandni rat… itd.). Zato je moguće da žrtvuju Dodika. Jednostavno iskorišten je i sada je faza da se odbaci i mijenja nekim drugim piunom.

Dakle, Dodik je poslije gubitka lokalnih izbora u Banja Luci, izgubio kompas, a Ruska Federacija mu je samo nabacila lopticu, omogućili mu da se izblamira pred članicama Savjetom sigurnosti OUN i sada imaju elegantnu, diplomatsku odstupnicu.

A šta znači ruska odstupnica ovdje?

Pa povlačenje na dejtonsku poziciju, na poziciju Kontakt Grupe; znači ostaje do daljnjeg dejtonska podjela, ali otpada agresivna dodikovska retorika, a time i Čovićevi “mokri snovi”o trećem entitetu. Naime, njihova neprincipijelna koalicija puca, čim se izbije mogućnost podrivanja institucija države BiH do mjere prijetnjama secesijom. Jer, ako u perspektivi nema izgledne secesije, onda ima dogovor o mogućem u okvirima bh. državnog suvereniteta. A iz izlaganja članica Vijeća sigurnosti (permanentnih i rotirajućih članica), sasvim je jasno, da je njihov stav jedinstven po pitanju cjelovitosti BiH, njenog teritorijalnog integriteta i političkog suvereniteta.

Tako da su nadanja, da bi moglo, u neko dogledno vrijeme, doći do izmjene ustavne konstrukcije, koliko razumljiva, trenutno čine se ipak nerealistična i na dugom štapu.

Naravno ima i mnogućnost da USA pomogne da se otvori ustavno pitanje u BiH. Već su to činili 2005. na 2006. godinu. Međutim, jasno je da od tog nema ništa “danas”, sve dok dok to službeno Sarajevo ne zatraži. A znamo kako tu “stoje stvari”. Pravo ti niko neće dati dok ga ne tražiš, dok se za njega ne izboriš. U Velikoj Britaniji vam, recimo, neće ni služba za oporezivanje vratiti preplaćenu taksu na primanja, ako to sami ne zatražite. Nažalost, svo ovo vrijeme, političko Sarajevo nije bilo zainteresirano niti se dovoljno angažiralo po pitanju vanjske politike i većeg učešća na međunarodnoj sceni, što je konsenkventno ostavilo “politički prostor” i oportunizam za lobiranje i djelovanje antidržavnih i secenionističkih elemenata iza zatvorenih vrata europskog parlamenta i šire.

Za Putina i Rusku Federaciju, u novoj geopolitičkoj stvarnosti, s povratkom USA na svjetsku scenu i ponovnom jačanju zapadne alijanse, te očekivanim povratkom na Balkan, njihov geostrateški prioritet je Dombas u Ukrajini, gdje na tragu kooperativnosti u zoni Balkana, mogu očekivati američki – koji izraz tu upotrijebiti, a da se pogodi bit, možda – popustljiv, balansiran, uviđavan itd. stav na tom pitanju.

Ruski spoljnopolitički, geostrateški i ekonomski interes, jeste Srednje-azijsko područje, zatim Bliski istok i čak sjever Afrike, gdje u paktu sa Turskom (bez obzira na Tursko članstvo u NATO paktu) i vjerovatno uz podršku Irana, mogu ozbiljno parirati USA.

U tom kontekstu, a znajući da je ruski interes uvijek prvi u svakoj njihovoj relaciji, pa i u relaciji sa Srbijom i Srbima (što je i logično, jer svaka država, najprije vodi računa o sopstvenim interesima), pitanje je: Navuče li ovo Rusija Dodika na rudu. Pustiše li ga niz vodu? Ili je možda i sam pristao (teže za povjerovati) na tu vrstu odstupnice.

U svakom slučaju, mišljenja smo, Razjareni bik je već danas Dead man walking, a uz njega, sasvim moguće, đavo je pokucao i na vrata Dragana Čovića.

Prilog: vidio zapisi, regiranja na Dodikov istup.

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=426355785062537&id=100030643568553

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *