Loading...
Kultura

Ilaria Palomba: “Sretna zemlja”, poglavlje IX i X

Sa italijanskog preveo Erman Jakupi

IX

Na kraju smjene trknem do Maura, opustimo se na ležajkama, gledamo bistru vodu bazena pijuckajući Sadori (jedan koktel sa ukusom votke i naranče od fosfora i omega3).

“Danas mi je Valerio postavio zamku.”, kažem.

“Znam to”.

“Možda sam pretjerao sa pričom o antidepresivima”.

“Šališ se? Oni iz r.c.-a ponekad ih uzmu, ne mogu da podnesu težinu odgovornosti”.

“Slušaj Mauro, kako si se vratio juče?”.

“Juče?”.

“Iz kasarne”.

“Koje kasarne?”.

“Ma ona plesačica mulatkinja”.

Mauro pegla rukama tuniku pokazujući izvajane trbušne mišiće, gleda me poprijeko, jedan sasječen osmijeh daje mu leden izgled.

“Ma zaboravi”.

“Diogene, imaš čudan pogled danas”.

“Nije mi ništa. Umoran sam”.

“Desi se. Uzgred rečeno, upoznao sam Dijanu, trezvena je”.

“Sviđa ti se?”.

Lupne me po ramenu, ustane se i zaputi prema bazenu, uznemiren fiksira vodu kao de se u njoj ogleda kakvo čudovište. Stignem ga i slijedim talasne pokrete oblaka u vodi.

“Lijepa šuga, mala al dovoljno svrbljiva”, gleda me strogo : ”uposlene ostavimo tamo gdje i jesu”.

“Fali još samo to. Ona je samo dijete”.

“Mnogo je pronicljiva, i više nego što možeš zamisliti”.

“Imaš želju da probaš sa njom?”.

“Ne, to je greška koju neću ponoviti. Čuvaj se nje”.

Kad bih slušao njega morao bih se čuvati od bilo koje forme života ženskog spola.

“Ono što je značajno to je da ti se sviđaju njene ideje”.

“Kakve planove imaš večeras?”.

“Htio bih da se odmorim, čitam i rano legnem”.

Lagano me odgurne i opet  me užasne njegov cerek.

“Mislim da bi trebao završiti sa tim knjigama. Dođi kod mene, feštajmo, upoznaću te sa jednom”.

“Više volim ostati kući, zaista, hvala ti”.

Mauro odlazi ne obračajući mi pogled, dok izlazi kaže  mi da zaključam  vrata od njegovog ureda kad budem odlazio, pratim ga očima. Večeras imam druge planove ali prvo moram vidjeti Fiorea, moj blister adrenoplusa je na istorijskom minimumu.

X

Studio doktora Fiorea je u jednoj zoni van grada, čistina blizu jedne jaruge, okružena žbunjem. Jednog dana kupići Arcavol, za sad mi je dovoljan jedan stari Ferari crne boje. Smiješna mi je ideja da su ove  puževe nekada uzimali za visokolocirana sportska auta. Naši preci nisu imali velike ideje o mehanici, za njih je lebdjeti nad saobraćajem i preći deset kilometara za jedan minut bio fantazmagorićan cilj.

Proširenje ispred studija je jedno malo posjećeno pšenično polje, crkvuću crvendaći i cvrče cvrčci, nebo je plavo, nema ni daška vjetra i ne vidi se niti jedan oblak; u daljini borovi, hrastovi i bukve daju podnevnoj vedrini zelenkastu nijansu.

Fiore je jedan od posljednjih na svijetu koji sebi može dozvoliti da ima studio u jednoj takvoj pustopoljini. Radi se o jednoj vili, ne mnogo visokoj, samo jedan sprat, od crvenih cigli. Zvonim ali ne odgovara niko. Pokušavam da otvorim vrata ali su zaključana. Prozori su zatvoreni ali bez rešetki, trebao bi se vratiti. Pokušavam da mu pišem mada naočale u ovoj zoni ne funkcionišu. Zovem ga na telefon ali je nedostižan. Čekam ga pola sata al’ ne vidim nigdje nikoga. Sa taktilnooptičkom funkcijom naočala pretražujem email i nalazim jednu poruku:

“Diogene, oprosti mi. Predložili su mi nešto značajno. Od danas ne primam nikoga i ne mogu ti više prepisivati Adrenoplus. Mislim iskreno da ti možeš bez njega, mada ćeš se morati suočiti sa jednim kraćim periodom apstinencije. Da bi izbjegao apstinenciju možeš pet dana uzeti pola doze i slijedćih pet četvrtinu, nadam se da ih imaš dovoljno. Sa stanovišta psihoanalize nemam ti više šta reči, znaš više od mene, izuzev savjeta da treba da dominiraš ljutnju, mislim na tvoju socijalnu srdžbu. Strah od klizišta će ti se vratiti i moraćeš se suoćiti s njim oslanjajući se na tvoje snage, ti si to u stanju. Jednog dana ću ti pričati o razlozima ove ostavke, uvjeravam te da nisam imao izbora. Znam da nećeš razumjeti ali te molim da mi oprostiš.”

Iskren zagrljaj

Tvoj

Berardo Fiore

Imam osjećaj da se razlažem, kao da je moje tijelo sastavljeno od pixela koji se sa matematičkom preciznošću razdvajaju sve dok ne dovedu u pitanje koeziju individua; ne kažem da se radi o zlu, neki hinduistički mističari vide u praznini dosezanje jedne superiorne svijesti. Radost i tjeskoba izlijevaju se iz istih pretpostavki: dosezanje stanja uzvišenosti gdje se osjećanja i misli odvajaju od prisutnog. Osjećanje postaje konsekvencija misli, ova forma blaženstva se postiže posredstvom suzpenzije želja ali isto tako u momentu u kojemu želiti postaje samo po sebi nemoguće, npr. kada su vrata tvog psihoanaliste zatvorena rešetkama.

Tjeskoba je svijest o strahu, strah koji se povija i razmišlja o samome sebi. Teško je vjerovati u kojoj mjeri strah  može pristupiti mesu, u mom slučaju se zgušnjava. Vratim se u prljavi automobil i ne mogu da zaustavim drhtaje; nemam više potrebu, kaže, znam više od njega, al apstinencija će biti užasna. Ruke drhte na volanu i poćinjem percipirati odljepljivanje. Centar ceste klizi, čitava zemlja se cijepa u fragmente. Iza ideje ljepote krije se svetište smrti.

Jedan fragment svijesti zaustavlja histeriju. Pretražujem u torbici na drugom sijedištu i nalazim posljednju pilulu Adrenoplusa, neću moći nikada prelomiti je u dvoje, progutam je čitavu i lagano se vračam sebi. To je paranoja, samo paranoja, realnost je realna, ostatak je imaginaran, moja je samo paranoja.

Idem naprijed. Idem prema kasarni, kod Sibille.

Biografija

📓

Ilaria Palomba je mlada italijanska spisateljica čiji je opus raznovrstan i bogat. Napisala je romane “Načini sebi loše” (izdavačka kuća Goffi, roman je preveden na njemački jezik za Aufbau-verlag) ‘, “Čovjek je čovjeku virus (izdavač Meridiano zero, roman je 2015-te osvojio nagradu Carver),” Jednom je ljeto” (izdavač Meridiano zero), “Smetnje osvjetljenosti” (izdavač Goffi) i “Žudnja” (izdavač Perrone). Ništa manje uspješne su i zbirke pjesama: “Nedostajanje” (izdavač Augh), “Pustinja” (izdavač Fusibilia, knjiga je osvojila nagradu antico pygros 2019-te) i “Metafizički gradovi” (izdavač Ensemble). Napisala je i esej “Ja sam umjetničko dijelo (izdavač Dal sud). Ilaria piše za mnoge časopise i surađuje sa uglednim kulturnim udruženjem escamontage. Diplomirani je filozof na putu da postane magistar.

Prethodni nastavci:

Ilaria Palomba: “Sretna zemlja”, poglavlje VII i VIII

Ilaria Palomba: “Sretna zemlja”, poglavlje V i VI

Ilaria Palomba: “Sretna zemlja”, poglavlje III i IV

Ilaria Palomba: “Sretna zemlja”, poglavlje I i II

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *