Gore: Vladimir Uljanov-beg na džumi negdje u SSSR-u.
Nihad Filipović
Hmm, begovska je to sorta špicarska, šljeme im se zatrlo.
Ljudi, puna historija begovskih špičica. Kud god makli historijskim stazama i bogazama, naletite na bega i njegovu špičicu. I što je najgore, ovo moderno vrijeme, nakon svih tih buna na dahije, sječe knjazova, giljotina i revolucija, i dalje ko šipak, tih nakih, beglerbegovskih i begovskih špičica, puno i prepuno. Biće i ti što na nebo jurišaju, ne mogu obhrvati se zovu begovskih špica i špičica, šta li? Nejmam objašnjenja sem što, hvala ti Bože, još imam oči i vidim – kud god makneš i danas naletiš na begovsko šljeme i njiove špičice.
Odkada je dunjajluka (uh, mašallah koloritnog li orijentalizma), tako je.
Beglerbeg Tutmoze III, Svjetlo Boga Amuna i Napoleon od Egipta, digne ruku, a begovi i raja čelom u prašinu.
Beglerbeg Bonaparte Napoleon, rođenjem sa Korzike i od italijanskog šljemena, a mačom od Francuske, osvoji Egipt, podigne ruku i na konju, sa Svjetlom istine na maču osvajača, bahne u kairsku džamiju, a begovi i raja čelom o pod džamijski.
Beglerbeg Vladimir Iljič Uljanov od Rusije – i on podigne ruku u pravcu svjetle budućnosti, a begovi i raja na koljena, pa čelom o crnu zemlju.
Beglerbeg Bonaparte, krenuo na džumu u Veliku kairsku džamiju
I šta se onda mijenja?
Ništa. Sem pođahkad što oni doli poizvrću na vrat na nos sve, pa se nađu gori, a oni gori, spadnu doli. I opet, sve biva isto – beglerbegova, begova i raje, dunjajluk i dalje pun ko nar špičica. Dobro, mogu to biti i cezari i lordovi i nadvojvode i vojvode i knjazovi i arambaše; ali nejse, nećemo gledati u dlaku.
Samo velim, finta je to na jeziku; lakše jeziku privrnuti i u blato zavaljati tuđeg bega, nego našeg knjaza. A šta na jeziku, to tim prije u duši.
Evo, socijalizam, po definiciji, ne dopušta sijanje šljemena begovskog; pa da oni svoje feude imaju, a sitna raja u statusu stoke da radi za njia i da služi za zadovoljavanje bolesnih prohtjeve begova špicara i silnika, da za njia u ratovima ginu oni, sirotinja i njiova đeca sirotinjska, dok oko prežderanih, pijanih i razpojasanih begova, gole igraju šotu njiove kćerke sirotinjske.
Hmm, begovska je to sorta špicarska, šljeme im se zatrlo.
Znao je rahmetli-pokojni maršal beglerbeg od Jugoslavije šta radi. Njegovi begovi su bili pod kontrolom; sve su imali – i banke i jahte i robove, a ništa nije bilo njiovo. Kužite? Ne kužite. Vala, ni ja.
Dejtonski begler-begovi i pobočnici na poslu šiljenja olovke nad mapom Republike BiH
Eno jedan reče:
– Rat devedesetih nas je učinio jačim. Otišlo je slabo šljeme, a ovo što osta – eeee, to je je ono najbolje!
Jah. … Kako da ne. … Jašta radi.
Namnožila se cijela Nova klasa begovskih špica i špičica. Skinuli kundure onima prije njih, pomeli ih na smetljište historije, pa nazuli njiovo, uselili u njiove kuće, legli u njiove krevete.
Dobro, neki pametniji begovi-špicari, skontali đe vjetar duva i đe puše, pa se prešaltali na vrijeme; npr. fra-beg i don Ivo, poklopi kuma Krkleca suprugu Persidu, pa mu malo i to bilo, biće ponijelo ga, šta li, poklopi i suprugu kolege diplomate u Berlinu – pa po zasluzi, ostao beg, dapače postao književni beglerbeg, jel'te: hem kofabulizirao Na Drini ćupriju, hem se čojek dokazao u begovskom poslu poklapanja. Velim, valjan u tim rabotama na begovskoj bojišnici bio, pa osta naka špičica begovska i kod Nove klase beglerbegova.
Hmm, begovska je to sorta špicarska, šljeme im se zatrlo.
Ali nećemo tamoka, u te tračeve i bajagi istine. Nije to naš junački nivo, a ni razina tisućljetna, Bože zakloni i spasi. Nego, mi smo tu samo da nas tucaju u zdravu pamet i naši i njiovi begovi, a naše je klimati glavom, držati se svog mobilnog pendžerčića u dunjajluk i pođahkad, k'o ovca, jal magare, zablejati il’ riknuti. Ostalo je do begova i njiovi špica i špičica.
Helem, begovati rasuti po čitavom dunjajluku; kud’ makneš, đe te oko nanese, sve begovati i razpojasan i bez gaća, beg do bega.
Eno Bijela kuća se još trese: beglerbeg Bijele kuće razpojasan poklopio službenicu. Jel’ igrala, nije li igrala šotu oko njega razpojasanog, ne zna se. Al’ se zna se da mu je učkur drišila.
Eno se i Hollywood još trese; i tamoka onaj beg holivudski poklap'o špičice holivudske. Pa holivudski begovat šokiran. Svi osuđuju kolegu bega, preziru ga, gadi im se. Đe neće. Jel'de?
Begovski je to red, izim im red: Poroci tajni, vrline javne. A raja pristaje uz šotu i refren: Ko o čemu, kurve o poštenju.
I prvo i drugo je staro koliko i Objave i upristojenje ljudi. A da nije duplih standarda, jamda bi civilizacija bila pobačena već i prije začeća i prve Objave.
Fala narode na trač muhabetu; (e što mi na neku stvar ovi begovski turcizmi idu, al nemore se ljudi brez njih, pun nam, i bosanski i hrvatski i srpski i crnogorski nar tih špičica).
Još jednoč, hvala i do novog muhabeta.