Nihad Filipović
Ama ljudi, sve treba složiti i promatrati uvezano. Je li tako? Jašta radi neg’ je tako. Evo, ko nije čuo za Aliju? Prebacio normu u stavu mirno: uz prijenos odavanja posljednjeg pozdrava mrtvom maršalu, stajao mirno – dok se nije osvijestio. Nakon čega je pao u nesvijest.
Ali, nemere se to razumiti ako se ne uveže u sliku. Zato, pazi vamo narode, žiku ovo – ašćare, glede i sproću prebacivanja norme: Ceca Dizdarević ex-jugo žurnalizma, piše – radila na organiziranju štafete Balanseru, pa motala se uz počasnu ložu, a Balanser, zna se, volio pušiti Kubanke, te popušio jednu i odbacio opušak.
Tu se Ceca dosjeti, kako je to dragocjen artefakt, pokupi opušak u maramicu, metne u džep, a kada je došla doma, nazad u šeher, pribavi lijepu kutiju za čuvanje dragocjenih stvarčica, opušak u kutiju, pa u vitrinu, gdje i danas stoji. Čuva je Ceca kao hamajlija što se čuva.
Pitanje je: kto je jače prebacio normu, ko je veći katolik (neka se ne uvrijede naši dobri ljudi katolici, nego tako se kaže): Ceca koja čuva opušak Titin ko hamajliju ili Esad Bajtal koji mrtvog Titu u nebese diže i kaže da je on, ateista, zapravo bio jedini pravi vjernik onog vremena. Veli, on ostao vjeran ideji pravde, slobode, bratstva, jedinstva ljudi, a svi ga zeznuli: zeznuo ga šaner Sloba, zeznuo ga purger Franjo, zeznula ga Nacistička partija Jugoslavije, zeznuli ga đenerali Jugoslavenske narodne armije…
Svi ga zeznuli.
Samo nije Alija, nije Ceca i nije Bajtal. Oni i dalje prebacuju normu.
Pa haj’ ti sad znaj đe tu istina, kto tu koga historijski handri, a tko real-nadrealistički iskreno prebacuje normu.