Na fotografiji, vrijedna omladina s pjesmom na usnama i za džabanu, iz “ljubavi” prema Titu i partiji, gradi prugu, a pruga, je li, gradi njih
Nihad Filipović
Nako, samo kažem, kao komentar uz naslovnicu i slične fotke što se vrte na mreži, u prilog nostalgičnom sjećanju na briljantne uspjehe titoističke vlasti; jer duhovno nas i dan danas, nakon svih tih godina od propasti te satrapije, skupo košta ta evidentna nesposobnost dijela naših ljudi da se oslobode mitomanije o veličanstvenoj tiraniji u kojoj se živjelo pod titoističkom diktaturom. Iz tog načina mišljenja (ako je to uopće mišljenje, jer najprije je tu riječ o nostalgičnim emocijama na dane mladosti), proizilazi taj prezir prema kapitalu, kapitalizmu kao sistemu društvenih odnosa i uspješnim ljudima, koji se u startu doživljavaju negativno; ono, čim ima, mora da nije pošteno stekao. Istovremeno takvi nemaju ništa protiv sobstvenog kapitala i gledaju da ga, kako najbolje znaju i umiju, uvećaju. Itd. Nejse.
Nego, negdje u ovo vrijeme, s jeseni 1892, godine, završena je izgradnja željezare u Zenici. Primjećujete, bilo je to u vrijeme okupacije mrske K. u. K. monarhije nad Bosnom i Hercegovinom.
Nije bilo “dobrovoljnog” besplatnog rada, motivacionih bakljada, parada i mitingovanja. Nego kapitalisti uložili novac, plaćeni radnici, pa – na posao. I tako napravili željezaru u Zenici i uz željezaru nekoliko zgrada za stručno osoblje koje će biti uposleno u željezari.
Kapital su uložili i željezaru osnovali industrijalaci Martin von Schmidta iz Willhelmsburga u Austriji, Hans Johann III von Pengga iz Thörla u Austriji, te češki industrijalc Leo Bondy iz Praga, ukupno uloživši u projekt 2,6 miliona austrijskih kruna.
U projekt su investirali, jasno, vođeni sobstvenim interesom; jer uvijek je tako, novac ni ja ni vi, niti bilo ko, na lijepe oči ne ulaže u neki posao, nego se ulaže, da bi se zaradilo.
Motiv je morala biti i niska (najniža u odnosu na ostale zemlje monarhije) porezna stopa na dobit u Bosni, koja je tada iznosila svega 3%. A bila je niska jer je vlada željela privući kapital u Bosnu, tada ekonomski najzaostaliji teritorij moharhije.
Zenica je izabrana radi željezničke pruge, koja prolazi kroz taj grad (prugu su takođe izgradili mrska K. u. K. okupatori; na isti način kao i željezaru, znači, nije bilo omladinskog besplatnog rada, parola, klicanja voljenom lideru i partiji, nego investirali kapitalisti. Jel'de, valjda smo naučili do sada, kako se novac obrće). A napravili je tu porad eksploatiranja značajnih količina rude u tom kraju Bosne. … Evo, već čujem eho rahmetli Titine vučiće gdje lamentiraju: – Pa da, vidite, napravili je da nas pljačkaju!
Jah. Nego nako, samo kažem: Snaga klade valja, ali kapital, interes i čisti računi, grade zemlju.