(Preuzeto iz knjige Ibrahima Filipovića – “Filipovići, bosanska muslimanska porodica, njen postanak, razvoj i uticaj u vremenu od 1574. do 1991. godine; privatno izdanje autora, Sarajevo 1991.)
Jusuf-beg Filipović
Braćo moja svi Bošnjaci
Osobito Muhamedovci
Čujte mene vi junaci
Nećete se pokajati.
U nas mnoga djeca mlada
Za nauke svake sada
A nauka svjetom vlada
Dajdemo ih izučiti.
Vidite li dobri ljudi
Koliko se vlada trudi
Te iza sna naske budi
Na nauk nas uputiti.
Našeg cara Veličanstvo
To je braćo staro carstvo
Vjekovito gospodarstvo
Kom podložno valja biti.
Nerazumi neki zjaju
Da će ići u Aziju
A ne učit gimnaziju
S tim će sebi nauditi.
Vjerujte mi nije muke
Dati djecu na nauke
S tim nam budu proste ruke
Dobro naše održati.
Još je nama Svetac reko
Traž'te nauke na daleko
Lud bi bio ko bi čeko
Zato valja pohićati.
Od bešike do motike
Traž'te nauk bez razlike
Svečeve su riječi vel'ke
Što se mora izvršiti.
Nij’ od znanja ništa bolje
Od neznanja sramotnije
S toga svašta znat je bolje
Bez razlike neg ne znati.
Svi naučni napreduju
A neznani propadaju
Zato triba imat’ volju
Sve što valja naučiti.
Filipović beg to reče
Sa srca mu to poteče
Za nas nejma ništa preče
Neg’ svu mladež izučiti.
Banja Luka, godina 1910, djeca polaznici mejtefa, (škola za poduku muslimanske djece osnovama islamske vjere, načina života i ponašanja u društvu, osnovama gramatike arapskog jezika – čitanje, praviln o učenje Kur'ana, pravilno pisanje i izgovor).
O autoru:
Jusuf-beg Filipović je rođen je 1841/2, u selu Lugovo kod Uloga, Zagorje, danas u Hrvatskoj. Poziv, u stihovima izpisan, Bošnjacima na naobrazbu, napisao je 1880. Naime. jedno od glavnih, ako ne i najglavnije društveno i političko pitanje u Bosni nakon okupacije sa strane Austro-Ugarske monarhije je bilo prosvjetno pitanje. Osobito muslimani (ali i pravoslavni) su austrougarsku opkupacionu silu, kulturu i vrijednosti zapada koje je ona sa sobom unosila u svakodnevnicu, primali s nepovjerenjem, kao nešto njima strano, nepoželjno, čak nepotrebno. Stoga je prilagođavanje bilo sporo. Ipak, polagano probijala se svijest o nužnosti, pa i korisnosti, priključka na novi sistem vrijednosti i odnosa. Jusuf-beg Filipović je bio jedan iz grupe uticajnijih ljudu u Bošnjaka (Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Mustafa Hilmi Hadžiomerović, Ibrahim-beg Repovac, Esad Uzunić, Esad Kulović, Ibrahim-beg Bašagić, Muhamed-beg Fadilpašić …) koji su to savršeno razumjeli pa su u svom javnom radu, zagovarali novu vlast i naročito prosvjetu naroda.
Aktivan u javnom životu Sarajeva i Bosne, tri puta biva biran u gradsko vijeće grada. Dugogodišnji je vlasnik i urednik lista “Bošnjak”; (osnivač “Bošnjaka” je Muhamed-beg Kapetanović Ljubušak, a prvi urednik je bio Hilmi efendija Muhibić. Prvi broj je izašao 2. 7. 1891, a kada je Mehmed-beg 1893, izabran (ili imenovan (?) na funkciju gradonačelnika Sarajeva, smatrao je nepriličnim ili jednostavno nije nalazio vremena i za jedno i drugo, pa je list predao (ili možda prodao što je izvjesnije) Jusuf-begu Filipoviću. Od tada on je bio i vlasnik i urednik lista “Bošnjak”. Poslije njegove smrti list je preuzeo njegov sin Ešref-beg Filipović, s tim da novi vlasnikl obustavlja izdavanje lista 1910. g.
Jusuf-beg je politički inklinirao uz novopridošlu vlast Austrou-garske monarhije, pa nije ni čudo da je kao ugledan građanin i aktivista u polju kulture i prosvjete odlikovan Ordenom viteza III. reda K. u. K. cara Franje Josifa.
Osim političkim radom i izdavaštvom, Jusuf beg, budući jurista, bavio se i zastupanjem stranaka na sudu i u poslovima s državnom administracijom. Preselio je (umro) u Sarajevu, 1906. g.
(Za bosanskepoglede.com priredio – N. F.)