Naslovnica – ruski i kineski predsjednici Putin i Xi
Napisao: Rt Hon Tobias Ellwood, predsjedavajući Odbora za odbranu, zastupnik u UK parlamentu; pukovnik (u penzij) Hamish de Bretton-Gordon OBE, bivši komandant UK i Nato CBRN snaga.
The Telegraph, 27. 2. 2023.
Svjetski globalni poredak je u velikoj nevolji. Danas je više protekcionistički i podijeljeniji nego u bilo koje vrijeme od raspada Sovjetskog Saveza. Naše (UK/zapadno) posthladnoratovsko samozadovoljstvo umnožavalo je autokratske države posljednjih godina. Danas Kina i Rusija otvoreno postavljaju konkurentnu viziju, koji ne možemo priuštiti da zanemarimo – postzapadni svjetski poredak.
Mnogim komentatorima je to promaklo pažnji, ali odluka predsjednika Xi Jinpinga da pošalje najvišeg kineskog diplomatu u Rusiju, na godišnjicu varvarske invazije Vladimira Putina na Ukrajinu znak je prekretnice; linija u pjesku.
Kada jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti OUN-a ilegalno izvrši invaziju na drugu državu, druga stalna članica odbija osuditi tu invaziju, a ostale tri ne nude nikakvu kolektivnu strategiju za kontrolu ovog očitog kršenja međunarodnog prava, tada je čovječanstvo ušlo u mrak, u nepredvidivo poglavlje.
Ratoborno ponašanje Rusije nije izolovano. Putin i kineski lider Xi, teže k zajedničkom cilju – da Zapad, posebno USA, oslabe. Obojica se osjećaju ugroženi međunarodnim poretkom zasnovanim na pravilima kojaj pozivaju na veće slobode, demokratsku odgovornost i transparentnost. I jednan i drugi slijede plan proširenja njihovih sfera uticaja; i vojnim sredstvima, ako je potrebno.
Nakon godina sve intenzivnijeg testiranja tolerancije Zapada da podvrgava kontroli ilegalno ponašanje, osovina Kina-Rusija je prešla s otvorenog iskorištavanja krhkosti internacionalnih standard, na njihovo preobraćanje.
Prešutna kineska podrška ruskom avanturizmu (koji bi uskoro mogao uključiti i dopunu ruskog naoružanja u Ukrajini) potvrđuje strateško partnerstvo koje se inkubiralo godinama.
A s obzirom na to da mnoge države i dalje finansijski sarađuju s Rusijom, Putinovi postupci praktično ostaju nekažnjeni na svjetskoj sceni.
Postojala je nada da će meteorski ekonomski uspon Pekinga, dovesti Kinu do prihvatanja internacionalnog prava. Umjesto toga, predsjednik Xi je nastojao dominirati Južnim kineskim morem i predstaviti autoritarizam kao uvjerljivu alternativu zapadnoj demokratiji. Xi koristi kolosalnu kinesku ekonomsku moć da zarobi desetine zemalja u dugoročne dugove kroz politiku Jedan pojas i jedan put. Na taj način neutralizira kritiku Kine i njenih postupaka, obezbjeđujući istovremeno dominiraciju kritičnom globalnom trgovinom, kao što trgovina rudama i rijetkim mineralima koji se koristi u industriji baterija i tehnologije.
Ukratko, ukazala se očigledna činjenica: nalazimo se u novom Hladnom ratu.
Svijet se cijepa u dvije sfere uticaja sa desetinama država koje su, htjele ne htjele, dovedene u situaciju da zauzmu stranu.
Ono što ovo novo poglavlje čini još opasnijim je erozija sigurnosne arhitekture i komunikacija pozadinskog kanala koji su spriječili da prethodni Hladni rat postane vruć. Prošle sedmice, Putin je najavio da će se Rusija povući iz novog ugovora START, što znači da nakon pet decenija ograničavanja nuklearnih zaliha možda ulazimo u novu trku u naoružanju.
Kina će utrostručiti arsenal nuklearnog oružja u narednoj deceniji.
Čini se da je Iran sada nuklearno sposoban, a Sjeverna Koreja vjerovatno ima nuklearnu bojevu glavu i balističku raketu. Bez ikakvih izazova, Kim Jong-un će, vjerovatno, u narednih godinu dana steći sposobnost, s te dvije komponente, ugroziti Evropu i kopno USA.
Uzeto zajedno, nuklearna prijetnja je vjerovatno veća danas, nego bilo kada od kraja Drugog svjetskog rata.
Ovoj kontekst nameće nužnost hitnog rješavanja ukrajinskog sukoba. Činjenica – koliko smo samopouzdani i odlučni u ukrainskom ratu danas – moglo bi lako odrediti ton kako će se situacija razvijati u narednom period.
Moramo se vratiti našoj našu staru hladnoratovskoj saradnji i ne biti uplašeni Putinovom retorikom o raspoređivanju taktičkog nuklearnog oružja. A već smo izgubili dragocjeno vrijeme, jer smo isuviše tromo i neodlučno osvajali hrabrost da Ukraini ponudimo ozbiljan hardver u obliku projektila i tenkova.
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva treba priznati, da smo u novom Hladnom ratu.
To bi dalo novu perspektivu i veću jasnoću u tome kako unapređujemo naše odbrambeno stajalište, štitimo našu trgovinu i radimo sa istomišljenicima kako bismo ponovo počeli snažno braniti naše vrijednosti i standarde.
Proživljavamo veliku prekretnicu u globalnoj politici i ulazimo u period koji je vjerovatno nestabilniji od druge polovine 20. stoljeća.
Još jednom, Britanija treba da igra vodeću ulogu – počevši od real-političkog prilagođavanja stvarnosti; jer, okrenuta je stranica i počela je nova mračna era.