Étienne, La Conversacion, 2012.
Nihad Filipović
Šta i kako javno reći, kada ti čemerni, konformistički proračunati redov u tebi, ne dozoljava kazivati neprijatne istine? Jer, kako god kazao, bataljoni pravednih, jadno ostrižanih i u vrste postrojenih regruta, popljuvataće te baražnom vatrom njihovih velikih riječi; i nema tu oprosta ni tebi, ni rodu ni porodu ti.
Kažeš li tako na jednog što ga nema, a bio veliki, najveći od velikih, Zeus u sasvijeđžu velikih riječi – Istina, Pravo, Pravda, riječju narodni zagondžija numero primo, čija vlast, namjesto knjige prava, počivaše na kandžiji nasilja i voluntarističkog (ne)prava, obavezno će se naći – ne neki, no mnogi, koji će te popljuvati; i nema tu oprosta, ni tebi, no rodu ni porodu.
Kažeš li na drugog što je regrute pravednika oslobodio od strižanja onog prvog, ali nije posto zvijezda među zvijezdama u sazviježđu pravednika, no i on Odin, numero primo strižar bataljona u vrste postrojenih, eh, naće se već – ne neki, no mnogi, koji će te popljuvati i bez zazora elementarna pristojnost, krhati i po rodu i po porod ti.
Kažeš li na trećeg koji je stvrno živa folklorna veličina, Tor, pola čovjek – pola mit, Odin ga rodio, a on, Tor, u legendama i predanju ga, poput Isusa, što ga mit uzdiže iznad oca Stvoritelja, nadrastao ga – eh, opet se na te sruči gnjev pravednih i mizernih, pristojno ostrižanih i u vrste postrojenih; pa te popljuju i bez pardona, krhaju ti i rod i porod.
Zato, izkustvo i oprez koji ga prati, nalaže ti – vidaj uboje i ćuti, da ponovo ubijen ne bi bio.
Zapali, srkni, odpuni i ćuti.
Dok ne prođe holuja. Dok se uznemireni neveni u nervnim ganglijama ne zamore od halabuke i silnih ispljuvaka. Dok ezopovski rječnik pravednika ne utiša.
A ako ne mozeš, ti onda samorazarajuće arlauči, ko vuk za gluha vakta, što na mjesečini zavija.
Jer, sve ima vrijeme. A kada se izpljuvak u prašinu slegne i buka psovki utihne, kada sve metafore, alegorijsku verbalnu gimnastiku i mitološku baražnu vatra nauljenih velikih riječi iza kojih se kriju neprijatne činjenice, iz prašine ozeljenjena zemlja prekrije, a Sunce se pojavi na obzorju, tada i do uha bataljona pravednih, mizerno ostrižanih i u vrste postojenih, dospijeva glas tvoga roga i eho tvojih riječi Istine, Prava i Pravde.
Sve u svoje vrijeme.