Loading...
Historija

Bosna i Hercegovina – jezgro velikosrpskog projekta (4)

Napad na sjećanje – gori čuvena Vjećnica, objekt u kome je bila smještana Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH; tom prilikom objekt je kompletno, od krova do poda uništen, a sa njim je uništeno i preko 80% književnog i dokumentacionog fonda koji se tu čuvao – (2 milona knjiga i skoro 400 historijskih rukopisa).

(IzvaDci iz knjige Sonje Biserko – Bosna i Hercegovina, jezgro velikosrpskog projekta, 2006, izdavač – Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji)

HRONOLOGIJA DOGAĐAJA

1992.

Avgust – Decembar

7. avgust

Dobrica Ćosić, predsednik SRJ, predložio obrazovanje međunarodne komisije, sastavljene od uglednih ličnosti, koja bi ispitala tačnost optužbi o postojanju koncentracionih logora u BiH, Hrvatskoj i Jugoslaviji.

UNPROFOR postao posrednik za puštanje struje i vode u grad.

Popravak srušenih dalekovoda je Sizifov posao. Radnici “Elektroprivrede” prvo traže saglasnost od UNPROFOR-a. Potom izlaze na teren koji je uvijek izložen snajperima i granatama. Popravljaju dalekovod koji će ponovo biti srušen. I onda iz početka.

12. avgust

Dobrica Ćosić, predsednik SRJ, uputio pismo Svetskom i Jevrejskom kongresu, Rabinu Izraelu Singeru i Žaku Kanu, pozivajući ig da zajedno za Eli Vizelom dođu i “utvrde istinu o logorima koji su uzemirili svetsku javnost i postali motiv za donošenje odluka o vojnoj intervenciji na teritoriji BiH i SRJ”.

13. avgust

Predsjednik jugoslovenske vlade Milan Panić stigao nenajavljen u Sarajevo. Alija Izetbegović odbio da ga primi. Tom prilikom ubijen je član njegove pratnje producent američke TV mreže ABC Dejvid Kaplan.

14. avgust

Savjet bezbjednosti UN usvojio dvije rezolucije o BiH: Rezoluciju 770, kojom se odobrava upotreba vojne sile za provođenje humanitarne akcije u BiH; Rezoluciju 771, kojom se osuđuje narušavanje ljudskih prava u BiH i omogućava upotreba vojne sile radi pristupa koncentracionim logorima.

(…)

Savjet bezbjednosti, postupajući na osnovu poglavlja VII. Povelje Ujedinjenih nacija:

  1. Ponovo potvrdjuje svoj zahtjev da sve strane i drugi zainteresovani u BiH odmah obustave borbu;
  2. Apeluje na sve države da preduzmu sve neophodne mjere, u saradnji sa UN, ili preko regionalnih agencija i aranžmana, kako bi se olakšala isporuka humanitarne pomoći Sarajevui drugim dijelovima BiH, gdje je to potrebno, od strane relevantnih humanitarnih organizacija UN i drugih;
  3. Zahtijeva neometan i stalni pristup svim logorima, zatvorima i centrima za internaciju Međunarodnom komitetu Crvenog krsta i drugim relevantnim humanitarnim organizacijama; kao i da svi zatvorenici budu tretirani humano, da dobijaju odgovarajuću hranu, smještaj i zdravstvenu njegu;
  4. Apeluje na sve države da generalnom sekretaru UN podnesu izvještaj o mjerama koje poduzimaju u koordinaciji sa UN, s ciljem da se ova rezolucija provede i poziva generalnog sekretara da neprestano razmatra dalje mjere koje bi mogle biti potrebne za obezbjedjivanje neometane isporuke humanitarne pomoći;
  5. Traži od svih država da pruže odgovarajuću podršku akcijama preduzetim u skladu sa ovom Rezolucijom;
  6. Zahtijeva da sve strane i drugi zainteresovani preduzmu neophodne mjere kako bi se osigurala bezbjednost UN i drugog ljudstva angažovanog na isporuci humanitarne pomoći;
  7. Traži od generalnog sekretara UN da periodično podnosi izvještaj Savjetu bezbjednosti o primjeni ove Rezolucije;
  8. Donosi odluku da aktivno prati ovo pitanje.

Nenad Kecmanović, odbjegli član Predsjedništva BiH, preko jugoslovenske novinske agencije “Tanjug”, izdao saopštenje da više nije član Predsjedništva BiH.

24.avgust

Specijalni izveštač UN Tadeuš Mazovjetski boravio u Banjaluci radi utvrdjivanje istine o logorima u BiH. Nije mu dozvoljena poseta logoru “Manjača”, jer nije dobio saglasnost Predsedništva i Vlade Republike Srpske, niti odobrenje Glavnog štaba Srpske vojske.

25. avgust

Nacionalna vijećnica izgorjela u teškom artiljerijskom napadu. U srpskim vojnim izvorima kažu da vojska Srpske Republike nije dejstvovala po ovom objektu od neprocjenjive kulturne i istorijske vrijednosti. Dramatizacija stanja na ratištu, kao i požar u vjećnici, dio je medijske kampanje protiv Srba, kojom se manipuliše na dan samog početka rada konferencije u Londonu, na kojoj se rješava sudbina Bosne i Hercegovine, ocjenjuje se u srpskim izvorima. (Borba 27. avgust 1992)

https://youtu.be/x0UACYq_2tw

Stevan Tatić, novinar u članku “Alijin rajhstag”: “Paljenjem Gradske vijećnice u Sarajevu na kojoj se ne vidi ni jedna rupa od “srpske granate”, Alija Izetbegović je još jednom dokazao da je njegov repertoar ratnih i političkih marifetluka neiscrpan. Sada je to učinio ponovo kad treba. Podmetnuo je požar na dan otvaranja Londonske konferencije o Jugoslaviji, kao ranije u trenutku kada su vo đeni lisabonski razgovori, tada je postavio mine pred prodavnicom hleba, gde su prethodno poslate TV kamere i bolnička kola, napravio je pravi pokolj Sarajlija. Organizovao je i ubistvo dece u autobusu, spremnih za evakuaciju, a potom bombardovao njihovu sahranu (opet pred kamerama). I kao i u svim drugim “slučajevima” za to je optužio Srbe. Išao je iz zločina u zločin, jer mu je svet verovao da to čine Srbi. Sve mu to, me đutim, nije bilo dosta. Ide i dalje, iako paljenjem Gradske vijećnice nije bio originalan. Kopirao je Hitlera, koji je da bi se obračunao sa opozicijom, podmetnuo požar u Rajstag (parlament) i za to okrivio leve snage Nemačke. I svet mu je poverovao. Izetbegović je zapalio istorijski spomenik (plamen je izbijao na više odvojenih strana), i naravno, za to odmah okrivio Srbe. I njemu je svet odmah poverovao, iako je pre samo nekoliko dana konačno raskrinkan da je organizovao pokolj pred prodavnicom hleba. Koliko će i kakvih još zločina Izetbegović počiniti, teško je reći. Ali jedna stvar je sigurna. Biće ih još, mnogo i raznih, i to, opet, uvek kada treba. Uvek kada Aliji i njegovim bojovnicima u “svetom ratu” bude zapretio mir, što je trebalo da se dogodi na Londonskoj konferenciji o Jugoslaviji. Razloge, mislimo, nije potrebno posebno naglašavati i objašnjavati jer je Izetbegovićeva opcija rat i samo rat. A da bi ga produžio, potrebna je njegova internacionalizacija u kojoj prevashodno vidi muslimanske snage. One bi mu pomogle u ostvarivanju njegovog prevashodnog cilja: stvaranje fundamentalne islamske republike u Bosni i Hercegovini. Samo to i samo toliko, iako Muslimanima u BiH, u odnosu na Srbe i Hrvate predstavljaju manjinu. Svet za ovaj odnos tri konstutivna naroda nema, bar za sada, pravo i puno razumevanje. (Večernje novosti, 28. avgust 1992)

Vjećnica, detalj; obnovljena 2013.

27. avgust

U Londonu počela mirovna konferencija o bivšoj Jugoslaviji, pod zajedničkim predsjedavanjem britanskog premijera Johna Majora, generalnog sekretara UN Boutrosa Ghalia i ministra spoljnih poslova Velike Britanije Douglasa Hurda. BiH. delegaciju predvodi Alija Izetbegović. U sastavu delegacije su i Mile Akmadžić, Haris Silajdžić i Nikola Kovač. Delegaciju bosanskih Hrvata predvodi Mate Boban, a delegaciju bosanskih Srba Radovan Karadžić. Jose Cutilliero podnio ostavku na svoju funkciju predsjedavajućeg EZ.

30. avgust

Na pijaci Alipašino polje ubijeno 8 ljudi, a ranjeno više od 50.

Septembar

3. septembar

Međunarodna konferencija o Jugoslaviji započela rad pod predsedništvom Sajrusa Vensa i Lorda Ovena u Ženevi.

6. septembar

Na međunarodnoj konferenciji, Srbima naloženo da do 12. septembra skloni svo teško naoružanje oko Sarajeva, Goražda, Bihaća i Jajca, te da ga stavi pod kontrolu UN-a. Karadžić nije potpisao sporazum o stavljanju teškog naoružanja pod kontrolu UNPROFOR.

18. septembar

Lideri sve tri strane iz BiH učestvuju u radu na ženevskim pregovorima, ali odbijaju da se medjusobno sretnu.

Oktobar

2. oktobar

Konferencija o bivšoj Jugoslaviji u Ženevi se nastavlja. Ženevska saopštenja:

– Demilitarizacija Sarajeva kao prvi korak ka miru,

– Nastavak razgovora o ustavnom ureðenju BiH pod pokroviteljstvom Konferencije,

– Potpisivanje deklaracije u kojoj su se Hrvatska i Jugoslavija obavezale na poštovanje postojećih granica, saglasno odlukama Londonske konferencije,

– Dogovoren je i povratak izbjeglica.

Pod pokroviteljstvom Medjunarodnog Crvenog krsta i Visokog komesarijata UN za izbjeglice, potpisan ugovor o oslobađanju civila iz koncentracionih logora.

4. oktobar

Radovan Karadžić preti da će napustiti pregovore ako se uvedu zone zabranjenih letova. Gradonačelnik Sarajeva izdao proglas: “Građani, ne sijecite državu! Samo treba sačekati otvaranje koridora, a valjda će i to uskoro biti. Topole se mogu sjeći, ali to je za potrebe Oružanih snaga.”

Izjava Rasseka, novog komandanta UNPROFOR: “Jedan od primarnih zadataka UNPROFOR je omogućavanje neprekidnog i nesmetanog dotoka vode u grad.”

Na mirovnoj konferenciji u Ženevi, ministar spoljnih poslova BiH traži ukidanje embarga na oružje.

8. oktobar

Savjet bezbjednosti UN usvojio dvije rezolucije: prvu, na osnovu koje će biti osnovana Komisija za ispitivanje ratnih zločina u BiH; drugu, prema kojoj će snage UNPROFOR preuzeti kontrolu nad teritorijom poslije povlačenja bivše jugo vojske sa Prevlake.

9. oktobar

Nova rezolucija Savjeta bezbjednosti UN, broj 781: Savjet bezbjednosti UN naredio zabranu svih vojnih letova iznad BiH, osim aviona UN. Zabrana stupa na snagu odmah.

Fenomen opstanka u opsjednutom gradu:

Bicikl – u filmu ” Čudo u Milanu”, biciklisti odlaze u nebo, a u Sarajevu biciklisti jure ulicama da bi izbjegli odlazak u nebo.

Grijanje – građani tragaju za zrakom sunca da bi se ugrijali, samo što mogu umrijeti zbog toga. Kupanje – možete se oprati u fildžanu vode, a izgledati čisti; oprati kosu s lončićem vode i sušiti je u rerni.

Loženje – Sarajlije potresa zvuk motorke u zoru, kada se sijeku najbolja stabla.

Vijest o državnom udaru u Sarajevu lansirala TV “Srna”, televizijska stanica bosanskih Srba. Beograd je tu lažnu vijest preuzeo. Strani novinari u Beogradu je lansirali u svijet, s potpisom TV “Srna”. Beograd je primio vijest nazad, sa uvodom: “Kako javlja Radio Ženeva, danas je u Sarajevu izvršen državni udar.”

Radovan Karadžić, lider SDS u BiH: “U Sarajevu ima i izrazito srpskih i izrazito hrvatskih i izrazito muslimanskih krajeva. Pominjao sam gradsku organizaciju u vreme Turaka. Mi smo pre rata predlagali Izetbegoviću da organizujemo vlast u Sarajevu po uzoru na Brisel, gde postoji 18 opština, mada i takva teritorijalna podela ne spasava Belgijance, jedne od drugih, od konfrontacija. Grad Sarajevo može da doživi različitu sudbinu. Mi predlažemo da u njemu ne budu nikakve tvrde granice i zidovi, ali da se tačno zna administrativna zona pripadnosti i da se policija muslimanska ne može pojavljivati u srpskim krajevima grada i srpska u muslimanskim krajevima. Predložili smo kombinovane kontrole, u srpskom delu grada: policajac UNPROFOR-a i Srbin, a u muslimanskom delu policajac UNPROFOR-a i muslimanski policajac. Hrvatska enklava se nalazi usred srpske teritorije. Oni se u tom delu dobro slažu i nema sukoba. Tako bismo prihvatili autonomnost u administriranju te hrvatske enklave. (Borba, 19. oktobar 1992)

Jedan od vojnih pregovarača bosanskih Srba, general Gvero, traži od UNPROFOR da se otvore putevi za 60.000 Srba da izađu iz Sarajeva.

27. oktobar

Vens i Oven predlažu Nacrt ustava za Bosnu kao decentralizovanu državu sa sedam ili deset autonomnih provincija. Centralna vlada bi imala odgovornost za spoljne poslove, odbranu države, međunarodnu trgovinu, takse za potrebe centralne vlasti; obrazovanje, kulturne institucije, programi radija i niz drugih pitanja bili bi u nadležnosti provincija. Srbi odbijaju, tražeći striktnu etničku podelu Republike.

Novembar

7. novembar

U Ženevi, na konferenciji o BiH, Radovan Karadžić izjavio da će zbog pritiska medjunarodne zajednice za sada odustati od traženja posebne države, ali da i dalje ostaje sa zahtjevima za velikom autonomijom i podjeli BiH na pet oblasti.

Haris Silajdžić zahtijeva otvaranje putnog koridora Ploče – Mostar – Sarajevo.

Okružno Vojno tužilaštvo provodi istragu protiv bivšeg komandanta UNPROFOR Louisa Mackenzia.

Decembar

Povodom agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva, preovladava opšti stav međunarodne zajednice: “Srbe treba urazumiti, ali ne i poraziti, nego im ostaviti prostor za častan izlazak iz situacije koju su sami stvorili.”

Održana Konferencija islamskih zemalja. Donesena odluka kojom se traži ukidanje embarga na oružje za BiH. Snagu tom zahtjevu daje nafta koju islamske zemlje drže u svojim rukama.

Pismo predsjedniku SAD Billu Clintonu uputile vjerske, naučne i književne institucije iz Sarajeva: ANUBiH, “La Benevolencija”, “Pen centar”, “Napredak”, “Preporod”, Sarajevski univerzitet.

7. decembar

Slobodan Milošević, na sednici Vlade: “Ekonomska blokada Jugoslavije neće dovesti do propasti, samo će se ubrzati prestruktuiranje i racionalizaciju u našoj privredi. Taj proces je pre ili kasnije morao doći”. (…) Uveren sam da sankcije neće moći da traju još dugo. Najširi slojevi stanovništva su ispoljili visoku patriotsku svest u shvatanju neopravdanog pritiska koji se vrši na Srbiju. Ovako reagovanje na međunarodne pritiske učvršćuje nas u uverenju da ćemo lakše prebroditi teškoće. Takav izazov ne dogadja se Srbiji prvi put u njenoj istoriji”.

8. decembar

Vođe bosanskih Srba, Muslimana i Hrvata nude svoje, potpuno različite mape kojima se oblikuje struktura bosanske države.

Ministar spoljnih poslova BiH predložio BiH u 13 kantona.

Predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban blokirao ulazak oružja za OSBiH pred Sarajevom.

Sarajevo je pod trostrukom opsadom: bosanski Srbi – UN – Herceg Bosna.

Vođa SDS Radovan Karadžić, u Ženevi daje izjavu da prekida rat 17. decembra, ali da njegova skupština treba usvojiti rezoluciju o prestanku rata.

16. decembar

Ministri spoljnih poslova iz 29 zemalja sreću se u Ženevi da bi raspravljali o bosanskoj krizi.

Američki šef diplomatije Lorens Iglberger imenovao Karadžića i Mladića kao ratne zločince.

Srpska televizija s Pala, “Srna”, vrši stalni pritisak na Srbe u Sarajevu da se iseljavaju.

Pismo Radovana Karadžića Sadati Ogati i Korneliju Samarugi: “Evakuacija Sarajeva je jedini način da se spase 380.000 napaćenih stanovnika tog grada. (…) Takve akcije su hitno potrebne. One više ne mogu da zavise od postizanja konačnog političkog rešenja za bivšu Bosnu i Hercegovinu (…) evakuacija ne može i ne sme da zavisi od prethodne demilitarizacije izvesnih zona, posebno od demilitarizacije Sarajeva” (Politika, 11. decembar 1992).

Vojislav Šešelj, predsednik SRS -Na pitanje da li je opsada sarajeva ratni zločin, Šešelj je odgovorio: “Nije. To je opsada jednog grada. kako to može biti ratni zločin. Kriv je koji je dozvolio da Sarajevo postane ratna tvrđava.”(Duga, 17. decembra 1992)

18. decembar

U Ženevi završena ministarska konferencija o bivšoj Jugoslaviji. Lawrence Eagleburger izjavio: Milošević i Karadžić sistematski krše dogovore koje su sami potpisali; založio se za kažnjavanje svih ratnih zločinaca imenujući neke od njih; predložio da Savjet bezbjednosti UN preispita odluku o embargu na oružje BiH; mora se izvršiti pritisak da se otvore putevi humanitarne pomoći; pojačati napore da se spriječi širenje rata, posebno na Kosovu; pojačati sankcije kako bi se što prije zaustavio rat.

Generalna skupština UN usvojila Rezoluciju kojom se od Savjeta bezbjednosti traži da ukine embargo na izvoz oružja u BiH i da odobri vojnu intervenciju ukoliko Srbija i Crna Gora nastave i poslije 15. januara, kršiti prethodne rezolucije Savjeta bezbjednosti. Za ovu Rezoluciju su glasale 102 zemlje, 57 uzdržanih, a nijedna protiv.

U Ženevi napravljene tri mape demilitarizacije.

28. decembar

U Ženevi počela mirovna konferencija o bivšoj Jugoslaviji.

Momčilo Krajišnik, predsednik Skupštine Republike Srpske: “Sve ćemo učiniti za prestanak agonije u sarajevskom paklu. (…) Osećamo moralnu obavezu da oslobodimo Srbe iz onog dela Sarajeva koje se nalazi pod muslimanskom kontrolom. Koliko god se mi trudili, još najveći deo srpskog naroda, a svijet pogotovu, nije shvatio da je riječ o paklu. Mi nećemo ponoviti grešku iz Drugog svjetskog rata kada oslobađanje zatočenika u Jasenovcu nije ni pokušano. U ekskluzivnom razgovoru za “Politiku” on je naglasio da će srpska strana učiniti sve da se spasavanje sarajevskih Srba, kojih po ovdašnjim procenama sada ima do 60. 000, izvede mirno, što je potvrda opredeljenja za političke razgovore do konačnog rešenja. (…) Više od 90 odsto Srba bi pobeglo iz tog grada glavom bez obzira. Učinio bi to isto i ogroman broj muslimanskog življa. (…) Hrvata je u Sarajevu pre rata bilo malo, pa se može reći da nisu ni blizu zainteresovani za evakuaciju kao mi. Iako podržavaju naš plan, nisu toliko rezolutni. Nama, međutim, ne ostaje mnogo manevarskog prostora: bitku za taj narod dole moramo dobiti. (…) Ako se mirnim putem ne uspe, onda će svetska zajednica morati da shvati sa kim ima posla i koga nekritički podržava. A mi ćemo, radi spasavanja naših ljudi, morati da se oslonimo na druga sredstva. (…) Sve što nam se do sada doga đalo, kaže M. Krajišnik, ukazuje da nikakav sporazum sa muslimanima nije bio poštovan. Uvek su ga oni kršili, i to će činiti sve dok njihovi moćni zaštitnici ne shvate da rat tako može da traje beskrajno. (…) Dok traje kakvo-takvo zatišje Republika Srpska okreće se i drugim vidovima života na ratnom koloseku. O ostajanju u konfederalnoj Bosni i Hercegovini odlučivaće isključivo srpski narod. (…) Na razvalinama BiH već je konstituisana srpska država. Čitav taj poduhvat izveden je u tri faze, od formiranja pravosudnih organa, stvorena je vojska, donose se i sprovode zakoni. U toku je treća faza radi zaokruživanja sistema zdravstva, školstva (uključujući i univerzitet), biblioteka, pozorišta… (…) Od svega, najbitnije je učvršćivanje centralne vlasti i izgradnja jedinstva našeg naroda (…) U našim jedinicama bore se, rame uz rame, ateisti i vernici, radnici i seljaci i nikom ne smeta odre đeno stranačko opredeljenje.” (Politika, 28. decembar 1992)

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *