Memorijalni kompleks Slana banja, Kameni spavači – Mladost Tuzle, 25. 5. 1995, pobijeni granatiranjem s pozicija četničke vojske; autor Emir Kotromanić, izvor – hr. wikipedia.org. I ovaj zločin banjalučka propaganda negira; kažu sami ubili svoje. Svako negiranje presuđenog zločina, duhovna je priprema za novi zločin i genocid – jer i to su radili veliko-srpski šovinisti u ratu 1992. na 1995. Republika Srbska, nema budućnost. To mora pasti. Kad’-tad’.
SMIJATI SE ILI PLAKATI, LUD HANDRI ZBUNJENOG ILI KAKO GOD VEĆ NASLOVIO, ALI TRAGIKOMIČNO SVAKAKO JESTE
Tragikomedija je književni žanr koji spaja elemente tragedije i komedije; znači – tragičan komad s elemenata komičnog, gdje onda ne znamo, da li bi se smijali ili plakali.
Vijest prenosi N1BiH:
Antifašisti BiH dobili rusko priznanje koje je lično potpisao Putin.
Ide vijest ovako:
U prostorijama Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar, u spomen kući revolucionara Gojka Vukovića, održan je sastanak ambasadora Rusije u BiH, Igora Kalabuhova u sa predsjednikom SABNOR-a BiH Seadom Đulićem. Igor Kalabuhov tom prilikom je SABNOR-u BiH uručio značajno rusko priznanje povodom 75. godina pobjede nad fašizmom. Priznanje je lično potpisao predsjednik Rusije Vladimir Putin. Ambasadoru Kalabuhovu uručen je poziv na obilježavanju velike bitke na Sutjesci 12. juna, te na centralnu svečanost povodom 80. godišnjice ustanka naroda BiH 27. jula u Drvaru.
E sada je na onim koji ovo pročitaju da, svako za sebe, vidi, šta je u rečenom dramskom komadu (koji je sam život), tragedija, a šta su elementi komedije.
Što se ovog blente tiče – možda djeca Crvenog Mostara i progledaju nakon što gradski Crveni Kmeri poumiru i oslobode grad antifa-fašizma Vladimira Putina i sličnih trubačista.
UĆERAVANJE U MEMORIJU
25. 5. 2022.
Prešaltao sam današnje internet izdanje Oslobođenja. Ne nađoh sadržaja povodom tragične godišnjice ubistva na tuzlanskoj Kapij! Ali, nađoh nekoliko priloga o voljenom diktatoru. Ušlo im, pa ponavljaju iz izdanja u izdanje, ko ovisnici – Te kako je u mladosti izgledao cool s onim Lenonkama na okicama prije Lennona, te vicevi o svetcu zbog koji se moglo zaglaviti na Goli, te ovdje potok tamo cvijet, slika ovdje, ikona ondje … Ma fantazija dementnog duha u kojem je još preostao tračak svjetla koji se ne da, rita se, otima se silama demencije i dok ga još ima, nastoji se ukucati u memoriju ovih mlađih što iza njih dolaze. Ono, kao u filmovima Alien I, II ,III. itd. Tako i kada ne bude mene – biće moji!
I umjetnici se uhvatili u Kozaračko, pa guslaju i igraju. U reprezentativnom sarajevskom izložbenom prostoru – Collegium Artisticum – izložba potreta voljenog diktatora.
A mladi? Ne znam, kažu, eno ih sinoć, derneče na Kapij, u Tuzli. Šta'š, mladost ko mladost. I samo jednom je tu. Nesrećnicima oteše mladost, e nama nećete… I ne bih ja na njih: oni su isto Mi! Ne pada iver daleko od klade.
Pa kada je tako i ‘oće to narod, a i mladi nisu antiprotivni, onda u redu. Evo idu izbori za Predsjedništvo BiH, pa hajde i ‘ajde, sada makar možemo u kakvoj-takvoj slobodi birati, kada već ne znamo sami sa sobom se dogovarati i uređivati naše odnose, daj, bar to znamo, da nađeno jednog, da bude naš Novi, ali samo jednog, pa bio Željko, bio Bećiraga bio Vojin, nije važno koji je, al da je jedan i naš da je, zajednički – voli Bosnu na način na koji je i mi volimo. I onda fino ubacimo u kutiju glasački za njega. I to doživotno, da se ne bakćemo svake četvrte godine. I Mirna Bosna.
A Oslobođenje?
Teško da su ikad i bili oslobođena novina, izuzev ono u ratu kada zasluženo dobiše priznanje lista godine 1992. A da su im dodjeljivali sve do 1995. ne bi bilo nezasluženo. Sve ono prije i ono poslije, ama podgzune muve i Peta kolona na oslobođeno mišljenje!