18. 7. 2020.
Ima ona – Čija sila, toga pravo, a ja kažem: Čiji suverenitet, toga pravo.
Gledajte, da je do mene, ja joj ne bih mijenjao status. A onda, kada vidim kako se podaničko multi-kulti progresivno sarajevljanci utrkuje ustati u “zaštitu civilizacije i multikulture”, i kada pročitam naricanja Željane Zovko, plastične ercegovačke Rvatice u Evropskom parlamentu, biva poručuje krajnje zabrinuta za dobrobit svjetske civilizacije – ne dirajte nam svjetsku kulturnu baštinu, (hej, moš misliti, kada se kamenjarka s ervegovačkog predziđa kršćanstva, digne braniti pravoslavnu ortodoksiju); velim, kada to vidim i čujem, kažem:
Halal vira Turci. Neka ste je prevrnuli na džamiju…
A i dalje ne mislim, da je bilo stvarnih potreba za tim potezom. Ali, na kraju krajeva, nije li stvar, Turske, da na nturskom tlu suvereno ureduju.
I šta tu plastična ima da kukumači? Na koji način to nju tangira? Što nije kukumačila za svjetskom baštinom nad ruševinama Starog u Mostaru, nad ruševinama razorenog orijentalnog srca Stoca? Što tada nezakukumaka?
Ono što je u “predmetu” Aja Sofija bitno, najbitnije, jeste pravo. A ako svih ovih godina, gdje god stignem, verglam, da je, pored armije i odpora naroda, naše najjače oružije u borbi protiv agresije na RBiH svih ovih godina bilo i ostalo PRAVO, kako sada mogu prezrivo pljunuti na tursko pravo da suvereno, u historijskom legalističkom okviru, ureduju na sopstvenoj zemlji.
Na osnovu prava, Vrhovni sud Turske je presudio da je vraćanje Aja Sofije na status muslimanskog vjerskog objekta – legalno. Jer je utvrdio da je osvojivši Constantinopolj, sultan Mehmed II. na osnovu tradicije islamskog prava osvajača, crkvu transferirao u džamiju za potrebe vjerske službe muslimana i u Wagf tj. Islamsku organizaciju za humnanitarnu pomoć, da bi je kasnije, s početka XX. stoljeća, Kemal paša Ataturk, “prevrnuo” u muzej.
Znači, odluka suda je legalna i pravosnažna. Ostalo su politička frceranja.
Dopisano, 18.7. 2023:
Ono što kola internetom, da je Merhmed II. kupio crkvu nije istina. I ja sam nasjeo i mislio da je to istina, ali razmišljajući – čemu kupovina, ako ju je već osvojio, krenuo sam sam istraživati na internetu i utvrdim da nije. I zbilja, čemu kupovati, kada je grad osvojen i crkva je također osvojena; generalno prema tradiciji, nakon muslimanskog osvajanja, za crkve su dvije mogućnosti, prvo, ako je uslijedila predaja, ostaje crkva i drugo, ako je osvojena u borbi do kraja, izložena je pljački i mijenjaju je u džamiju. Aja Sofija, međutim, zbog značaja crkve, grandioznosti i ljepote je bila izričito po zaštitom sultana i nije pljačkana.)