Ram

Naturanje “istina” ništa ne rješava. Ovi, koji mislie da je istina slike u ramu rahmetli predsjednika,  tako banalno jednostavna – bio Srbin i sve što je u političkom poslu radio, radio je s ciljem da Bosnu pripoji Srbiji – debelo su na stranputici, nemaju historijski uvid, a i iako imaju, ako vladaju nekim znanjem i činjenicama, iste podvrgavate sobstvenim tezama i zadatim istinama, umjesto da su im one polazište u daljnjem, traganju. Kod njih takvih nema nijansi, nema dijalektičkog toka u vremenu i (specifično) u mišljenju; sve je zamrznuto na početnoj tezi na kojoj se siluju činjenice, kako se postupno odkrivaju.

Prije će biti, da je njegova Udbaška “karijera”, od 1946. pa dalje, tek detalj slike u ramu. Pogrešno je, samo na osnovu tog detalja, zidati piramidu neistina. Poput piramide s mnoštvom kamenih blokova, što većih što manjih, u svakom biografskom okviru mnoštvo je slika, a u svakoj slici, pa makar i crno-bijeloj,  a kamo li tako koloritnoj kakva je Izetbegovićeva, mnoštvo je detalja, mnošto je nijansi.

Rahmetlija je vodio tradicionalnu, a la Spaho Fehim, politiku bosanskih muslimalna: manje-više, više-manje anacionalno pehlivanjenje između dva jaka nacionalistička bloka; srbskog i hrvatskog.

To ima svoje dobre i loše strane. Dobra strana je razvijanje vještine i osjećaja za dijaloško rješavanje otvorenih društvenih pitanja, a loša strana je kompromiserstvo, često na uštrb obraza, a u slučaju rahm. prvog predsjednika slobodne Bosnice – iskliznuće u izdaju ustava na koji se zakleo. Taj potez on je deklarirao iznuđenim, proizvedenim nasiljem i agresijom pokrenutom na Bosnu, njene ljude i specifično na Bošnjake. Ali, dublji uvid u Ram, odkriva nešto drugo.

I piše Ramo:

– Kazao mi dot'ur s meta-face ćenife, da sam budala, zato što, na temelju mog uvida, tvrdim, da je politika rahmetli dede u Bošnjana, na jugo-pitanju, bila kompatibilna sa velikosrpskim idejom, ali da on osobno, nije nacionalni Srbin, kao što do'tur uporno na meta-face ćenifi telali već godinama, silujući pamet svima koji ne uspijeva ućerati u njegovo sociološki i antropološki plitko, neznalačko i dibidus nedijalektičko mišljenje.

Tvrdi do'tur, gle’ sad ovo – da je Titov samoupravni socijalizam “prva uspješna pretvorba društvenog vlasništva u  privato”. Eto, ne zna do'tur da je ćaća samoupravnog socijalizma Edvard Kardelj, a ne Balanser Broz; stari kurvar, samo se handrio sa rospijom. I dibidus ne zna, i stoga ne vlada pojmovima  – privatno, društveno i državno vlasništvo (svoina). Jer da zna, ne bi se brukao i lupao k'o Maksim po diviziji. Čuj, zadrti komunist Tito, društvenu svoinu, (znači Alajbegovu slamu, pošto svoina samo može biti privatna – inače nije svoina, a podruštvljena se javlja samo kao finta u jeziku i metafora za kapital tzv. pravnih lica), helem, lupa lončiće do'tur na meta-face ćenifi: Tito, “društvenu” (a misli državnu) svoinu pretvorio u privatnu tako što ju je prenio na radnike, tj. socijalizirao (podruštvio) je. Eto. Moreš misliti.

A ne kaže kako – upisao ih u zemljišne knjige, svakog radnika pojedinačno je li, pa da se zna čije je šta, jer bez toga nema svoine, ni moje ni tvoje niti bilo čije;  otvorio im račune u bankama, šta li? Vidiš ti tog znanja. Znači s države (metafora za zajednicu, za društvo) prenio svoinu na zajednicu radnika, (znači opet društvo i znači opet Alajbegova slama), i biva tako privatizirao državnu svoinu. Aman mišljenja, zeman znanja!

Pa tvrdi da je Branko Ćopić bio četnik, jer je s početka ustanka Srba protiv NDH i ustaša, bio s četnicima, pa se brže-bolje prešaltao u partizane; i tvrdi da je Muhamed Filipović bio i ostao četnik na kub, samo što ne granatira odozgo s brda, nego djeluje iznutra, iz utrobe bošnjaštva i “izmišljotine” bosanskog duha.

I da, kaže da Alija Izetbegović nije bio musliman; ama nikakav, a kamo li ikakav. Već extra Srbin bio, (ne veli da li je, po srbskom adetu, pravoslavac bio, kada već musliman nije), sa Ada Ciganlije poslan u Sarajevo sa zadatkom da Bosnu pripoji Srbiji.

Moreš misliti. Navukli mu u Beogradu maskirno odjelo Islama, da se “Turci” ne dosjete, pa ga poslali u Bosnicu da je razvali! Te mu Saudija s tog razloga, jel'te, dodijelila počasni doktorat Univerziteta u Rijadu i darovala ga Nagradom Kralja Fejsala; biće za doprinos u podrivanju Islama, jel'de? Eto, manhitaša. Nisu znali, a i danas ne znaju da naš Alija nije musliman!

A na doturove eskapade Ramo i ovo odpisuje:

Kakav god da je bio, rahmetlija “nacionale” u Bošnjaka je imao dublji uvid u historijski naslijeđen bosanski problem krvi i tla nego do'tur, koji s meta-ćenife tvrdi:

• Da je, (neko vrijeme) Udbom poklopljen Izetbegović – etnički Srbin; (dočim je istina da je etnički u mladosti k'o srbovao, najprije, moguće iskreno, jer je tako, u srbskom okruženju, zaista osjećao, a nešto kasnije, proračunato, iz interesa, (to je već vrijeme kada ga je Udba poklopila, pa je maskirno valjalo ne skidati), pa potom u vremenu demokratskog otvaranja i prodora u bh politiku na velika vrata historije, eksponirao etno-nacionalno ništa, tj. otvoreno izrazio indiferentnost spram etničkog osjećanja, dočim je osnov njegovog identitetskog bitka, i to je sam i uvijek iznova kazivao, bio Islam (makar ga “vukao” i sa beogradske Ada Ciganlije), sve dok, u konačnici, s razloga misije u kojoj se povijesno našao, nije pristao uz bošnjaštvo);
• Da se ne može u moderno vrijeme u nacionalnom smislu biti ništa, jer moraš imati nacionalno osjećanje; (čime do'tur demonstrira da ništa ne zna o slojevitosti  identitetskog osjećanja. Pred očima mu Al Kaida i “uzvišenom” misijom obsjednuti fanatici, obsjenari i ubice Daeša, od Bagdada i Damaska do Pariza, Madrida i Londona, demonstriraju da im konstrukcija naciona ne znači bilo šta, ako je u koliziji s njihovim temeljnim identitetskim osjećanjem, a to je Islam i misija tog religijskog uvjerenja, onako kako je oni vide i doživljavaju – a do'tur polupa sve lončiće laprdajući da se subjekt u modernom svijetu, ne može osjećati anacionalno. Eto, šta ljudi mogu, a šta ne mogu osjećati – i to zna);
• Da je Muhamed Filipović četnik – jer navija za Gavrila i misli da je Jugoslavija bila dobar okvir za Bosnu i njen narod, pa i za Bošnjake; (što u historijskoj situaciji ranih 1990-ih, u osvit rata, koji je bio tu, iza ćoška Sarajevske vijećnice, na Kozjoj ćupriji takorekuć, nije bilo bezsmisleno, najprije s razloga da se izbjegne rat, a onda, u šta god to kasnije evoluiralo).
• I da, koji tvrdi da je samoupravni socijalizam, prva uspješna pretvorba društvenog vlasništva u privatno. Aman!

I do'tura da ti pamet stane.