Nihad Filipović
18. 2. 2018.
Ponovo čitam Danila Kiša i njegovu Grobnicu za Borisa Davidoviča. Opisujući glavnog junaka priče, B. D. Novskog, Kiš piše:
– Posle jedne vidne praznine u izvorima kojima se služimo (i kojima nećemo opterećivati čitaoce, kako bi mogli imati prijatno i lažno zadovoljstvo da je u pitanju priča koja se obično, na sreću pisca, izjednačava sa moći fantazije), nalazimo ga u ludnici, u Malinovsku, među teškim i opasnim ludacima, odakle preobučen u gimnazijalca, beži biciklom u Batum.
Stanem sa čitanjem i pomislim na ideologemu “tamni vilajet”, pisca i državnog službenika Ive Andrića, na “endemsku mržnju” bosansku i Pismo iz 1920, na njegovu čuvenu Ćupriju na Drini, i njegov doktorski rad Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine, u kojem razvija tezu da iza Turaka ništa duhovno vrijedno pomena nije ostalo. Pomislim na Bećkovića Matiju, na džamijanje Ljeviške i Ćeraćemo se još, pomislim na Jovana Dučića i njegovu Vrbas … reku srbsku, što teče posred Bosne, zemljice za megdana stvorene, pomislim na Gorski vijenac vladike, političara i pisca Njegoša, Petra Petrovića, pomislim, na Karadžića Vuka i njegovo posrbljavanje bosanskog jezika, pomislim … pomislim i u mišljenju stanem.
Jer, hajde znadni, gdje ludnica života, u ogledalu pisca, prelazi u imaginaciju, u fantaziju i književnu metaforu, a gdje interesne inklinacije i fantazija pisca počinje ili završava u ludnici života.
Znam, najpametnije je u ta stanja kognitivnog i psihološkog ne zalaziti, ne čačkati po fantazijama i metaforama, koje, bukvalno, ljude za glave skraćuju.
No što kažu, pustio bih ja njih, ali one mene ne puštaju.
Kiša mi. On mi je svjedok.
18. 2. 2019.
I svi ti banditi od kulture i nekulture, preko sporta do crnih hronika i politike, rođeni su, živjeli su, rasli i formirali se kao banditi i zločinci krupnog kalibra, u Jugovini, za čijim bratstvom, slogom i jedinstvom i danas bukader ih kuka, nekrologe ispisuju i prizivaju joj vaskrs. I Bošnjani, da se razumijemo. Neki i s Donjih kraja, od Bišća. Eno, poplava suza za Šaulićem Šabanom.
Ne slušam tu vrstu muzike, ali, vele mi, ovi što slušaju – imao je dušu, znao je pjevati te nazalne folk-duhovne opijate, na koje masovno okidaju Bošnjaci. U redu, neka jeste; ali, halo – Babi kladuškom pjevao taj kokardaški Rom iz Šabca. Poslije rata pjevao, kada je crta podvučena i račun sveden. I javno izvalio:
– Dok je babe, tvrđava ne pada.
A ovamo i Bišće nekrološki nariče: – Stradao nam Šaban! … Ono, ja tebe Babom u dušu, ti mene nekrologom.
Bošnjani, evo bjelodano, imaju problem racionalnog i kritičkog, emotivnog i logičkog u mišljenju. Mislim, čast svakom, al’ veresija nikom. I meni se dopada “Pogledaj dom svoj anđele” od Bore Čorbe (ovdje pljunem tri puta, radi uroka). Ali, da je taj kokardaš strada u saobraćajci, NIKADA mu ne bih napisao nekrolog. Ma ni na face-ćenifi ga pomenuo ne bih.
Ni-ka-da!
NOVO VRIJEME, NOV I IZAZOVI
18. 2. 2021.
Evidentno je poslije rusvaja koji je Trump napravio koristeći se laganjem i spinovanjem na društvenim mrežama, da se nešto mora poduzeti – a da nije cenzura. Intelektualni vrh, politički i općenito kulturološki s ovim fenomenom će se morati pozabaviti i to koliko je danas. Sutra je moguće već kasno.
Jasno, nismo svi Trumpovog kalibra. Nije isto njegovo laganje i laganje i spinovanje nekog malog paranoika na mreži. Ali, i mali mogu napraviti smutnju. Dokaz – eno Ivana Pernara (da Bog dragi sačuva koji otrov), eno masa anonimnih šarlatana na društvenim mrežama koji šire paranoične laži oko COVID-19 vakcine, oko nekakve “duboke države”, (interesantno, uvijek su to demokratske zapadne države, nikada kvazi demokratska Kina ili Rusija), oko Bill Gatesa i svjetske zavjere elite da pobije narode svijeta i tako riješi demografsko pitanje, itd.
Mora će se utvrditi neki standardi ponašanja na mreži, pa ako ideš preko blokiran si; kao u slučaju rasizma npr., pa ko tamo krene odmah blok. Moguće, ovim što su na ključnim javnim funkcijama, gdje njihova riječ pokreće, ubija, sakati milione – njima bi, MOŽDA, trebalo blokirati račun dok su na funkciji. Imaju klasične medije, pa neka se tamo oglašavaju. Ali, na društvenu ćenifu nećeš majčin sine, dok god ti je uzda i kadžija vlasti u rukama.
Veoma, veoma, osjetljivo pitanje; ali će svijet nužno, morati se suočiti s istim.