Nihad Filipović
Ovo kako zakuha u Ukrajini, (a danas možemo dodati i Izrael i Gazu), nesta Soroša i soroševaca sa društvenih mreža, nesta i dubokih i plitkih država, nema više virusa, nema G5 mreže, nema vakcinacije i zavjere medicinske mafije i krupnog kapitala, nema ni u pamet ubačenih čipova; nema čak ni Noleta, ni Semira Osmanagića.
Samo krv i suze Ukrajinaca, Palestinaca i … ha … i blja … nešto i Hebreja; (čifuti, jel'te, nije im vjerovati; oni nemaju pravo ni na zemlju, ni na suze).
25. 2. 202.
A iskreno, da Ukrajina bude primljena u NATO, nije ni bilo šanse, nakon što je Rusija otvoreno stavila Zapadu na znanja da to ne dolazi u obzir.
Suvereno je pravo Ukrajine da takvo šta zatraži, ali, real-politički procjenjivano, najracionalnije za tu državu i njen narod je bilo da, obzirom na njenu geo-poziciju, vojno ostanu neutralni, da se ne upuštaju ni u kakva koketiranja sa USA i Zapadom, s tim u vezi. Kao Finska, kao Švedska. Obe, upravo zbog ruskog faktora nisu pristupile NATO paktu; (a sada nije isključeno da će zbog ruske agresije moguće promijeniti politiku i aplicirati za pristup u NATO).
Neki su mišljenja da je iza Putinove agresije na Ukrajinu američka režija, ili tal (dogovor), ili makar prećutna saglasnost USA i Rusije. Nije. Ali, da su se “iza zavjese”, moguće prećutno poklopile neke interesne silnice političke elite i jedne i druge države, nije isključeno.
Jer, Amerika može iz ove frtutme imati neke koristi u smislu mogućeg homogeniziranja politički krajnje polariziranog američkog naroda. Eno, onaj šarlatan Trump izjavljuje da je Putin genije i da je on na vladi, ovo se ne bi desilo. A ne zaboravljamo – sedamdeset miliona je glasalo za tog šarlatana prije nešto jače od godinu dana. U tom smislu ovo može homogenizirajuće djelovati na američko javno raspoloženje, jer ovo šta radi Putin jeste flagrantno kršenje internacionalnog prava, a Sjedinjene Američke Države se legitimiraju (i tako doživljavaju većinski u svijetu), na braniku slobodnog svijeta.
Sa ruske strane pak, Putin ovaj rat može predstaviti njegovoj javnosti kao otpor NATO agresiji i na toj osnovi mobilizirati narod.
Ali, da je Amerika sa Rusijom ovo izrežirala ili da je ovo napad na pravoslavlje, jer, vidim i takvih “mišljenja” ima, to je ideološki spin, van racionalne pameti. Amerika nije Iran. Oni na toj osnovi niti stiču prijatelje, niti proizvode neprijatelje. Znači, Putinova Rusija jeste se upustila u kriminalnu rabotu očekujući da će ostvariti željeno, tj. likvidirati ukrajinsku državu i narod rusificirajući i priključujući ih Ruskoj Federaciji, a Sjedinjene Države Amerike od toga mogu politički profitirati u rečenom smislu, ali političko vođstvo Ukrajine snosi odgovornost za, po mom mišljenju, vrlo neodgovorno vođenje spoljne politike. Sada im ostaju krv, i suze. A Moskva suzama ne vjeruje!
Što se opet Evrope i Njemačke tiče, ovo mislim:
EZ (Njemački prije svega) projekt ili ideja, trgovinom (ekonomskim interesom) otvoriti Rusiju, približiti je Zapadu i moguće integrirati u zapadnu civilizaciju, je propao. Njemačka, a i ostatak EZ, desetljećima su, uljuljkana NATO i USA održavanjem evropskog mira i stabilnosti, projekt održavali “živim”, mirno drijemli, sarađujući s Rusijom i komunističkim Istrokom koliko su to okolnosti dopuštale, sve čekajući vrijeme sovjetskog (ruskog) otvaranja… itd., do pada Berlinskog zida i najave moguće zbilja Novog vremena, u kome će projekt uzajamne saradnje i koegzistencije u miru evropskog Istoka i Zapada, biti do kraja razvijen.
I sada su zetečeni. Njemačka decenijama, ni 2% koliko je bila obavezna ulagati o NATO projekt, nije odvajala iz nacionalniog dohodka (tu je Donald Trump bio u pravu tražeći da ispune preuzete obaveze). Ostatak EZ je u tom smislu isti kao i Njemačka. Britanija, kao u po nekom nepisanom pravilu, je vazda svoja. Izašli su iz EZ i imaju tih 2%, ali je i ta država daleko ispod nivoa gotovosti i ulaganja u vojni kompleks iz recimo, vremena tzv. Hladnog rata, kada su ulagali 5%.
Znači, zapad je kompletno, i pored svih najava, može se reći zatečen.
Sve je bilo i dalje je na USA, a Njemačka i ostali, a specijalno Njemačka, moraju, prvo, osloboditi se ekonomske zavisnosti od ruskog gasa i nafte i drugo, investirati više u vojni sektor. Nalažalost, to je ta nova evropska realnost.
Što se tiče NATO vojnika u Bosni, samo njihovo prisustvo je značajno, jer djeluje kao faktor odvraćanja i Rusije, a i Srbije da pošalje vojsku (Putin te svoje specijalce Wagnerovce), kada ocjeni da je trenutak. Rusija ne želi (kao ni USA) naći se u situaciji direktne konfrontacije – USA – Rusija, vojnik na vojnika. Međutim, racionalan uvid kazuje da je i dalje u Bosni sve otvoreno i moguće. Dodika i tu ekipu pod hitno bi trebalo hapsiti, ali, država nema taj kapacitet, nažalost.
U Bosni nema “društvenog ugovora” o tome kakva se državua želi, jer, prije svega, ima snaga u Bosni i okruženju, koje je i ne žele. Dejtonska strategija mirne reintegracije je, slično kao njemačka ekonomska strategija prema Rusiji, mislim, faktički krahirala – i sada je, kao uostalom i do sada što je bilo – sve na stolu i jasno, ispod stola!