- U povodu promocija knjige Od Batona do Kulina, Suada Haznadarevića i Emira Medanhodžića.
Čepalo Husein, prof.
Divno je pisati historiju svoje zemlje i otkrivati zaboravljenu i sakrivenu historiju od Batona do Kulina. U našim školama nismo učili o važnim ličnostima i događajima bosanske historije. Učili smo historiju naših susjeda, koji nisu bili prijateljski. U Beogradu i Zagrebu djelovali su cijeli “geneneral-štabovi„ koji su političkim napadima, političkim malverzacijama i političkim manipulacijama pisali našu historiju prema zadatim političkim ciljevima. To nam pokazuje da je teško zemlji čiju historiju pišu stranci.
Poznato je ko kontroliše prošlost, kontroliše sadašnjost i planira budućnost. Naša historija je falcificirana, zabranjivana i zanemarivana, a ova knjiga, Od Batona do Kulina, mijenja historiju Bosne i predstavlja njenu odbranu.
Generacije i generacije Bošnjaka i drugih Bosanaca odgajene su na velikosrpskom i velikohrvatskom programu i ideologiji. Cvijet naše inteligencije u doba komunizma prošao je dril jugoslovenstva. O pred-kulinovskom dobu pisalo se vrlo malo. To je bilo gluho doba naše historije. Muhamed Hadžijahić, poli-historičar, napisao je knjigu Bosna u IX i X stoljeću. Nada Klaić, Srednjovjekovna bosanska država, u kojoj piše da je Bosna nastala u 7. stoljeću.
Naša historiografija govori o banu Boriću i Kulinu banu, a o tome da je Bosna postojala 300 godina prije Kulina bana, o tome se šuti da bi se prikrili podaci o najstarijoj državi na Balkanu.
Boškailo-Suljić, Bisera pisala je o srodnosti bosančice sa gotskim pismom. Poznato je kroz kakve tantalove muke su prošli oni koji su pisali o Bosni mimo tadašnje vladajuće ideologije, kao Mehmedalija Mak Dizdar, Kasim Suljević, Alija Isaković, Maid Hadžiomerović koji je napisao knjigu „Bosna kolijevka civilizacije„ u kojoj navodi da su pra-bosanci prije 30000 godina pravili egipatske piramide i da je Bosna bila centar paleolitske kulture. Miroslav Krleža je govorio: „Nek oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike kulture, a to su stećci.
O Batonu Dezitijatskom nismo ništa znali, a Baton je najznačajnija historijska ličnost sa ovih prostora – od Batona do Kulina. Baton se rodio 30-tih godina p. n. e. na prostoru centralne Bosne. U Castel Hedumu — današnja Breza, koja je pripadala Iliriku sa sjedištem u Solinu. Baton je jedan od najvećih junaka i vojskovođa antičkog svijeta. U toku Batonovog ustanka, od 6. – 9. godine n. e, imao je protiv sebe 190.000 elitnih rimskih legionara. Rimski historičar Gaj Svetonije Trankvil u djelu „O životu dvanaest rimskih careva „ upoređuje ga sa Hanibalom kada je došao pred Rim. Nastala je izreka „Hanibal ante portas„ – Hanibal pred vratima. I od Batona nastao je strah kao i od Hanibala u Rimu. Rimljani su se plašili da Baton sa velikom vojskom ne krene na Rim. Baton je poražen kod Ardube, današnjeg Vranduka. Vrandučke žene, sa djecom u naručju, radije su se bacale u rijeku Bosnu nego da padnu u ruke rimske vojske. Rimljani su poštedjeli život Batonu zbog njegovog junaštva i hrabrosti.
Padom Zapadnog Rimskog Carstva 476. god. n.e. na prostoru današnje Bosne, nastaje Gotsko carstvo, koje traje do 6 . stoljeća. Goti su ostavili veliki uticaj na vjerski i kulturni život. Na temeljima gotskog arijanizma nastala je Crkva Bosanska, gotsko pismo utjecalo je na nastanak pisma bosančice, slovo h u bosanskom jeziku je iz gotskog jezika, svastika i gotski krst na stećcima, ćilimima, starim serdžadama i seharama su gotsko naslijeđe.
Neki historičari smatraju da je Bugojno bilo jak vjerski centar arijanizma, da je tu sjedište bistuenskog biskupa Andrije koji se spominje u crkvenim dokumentima Salone – Solina 530. i 533. godine.
Naslijeđe gotskog arijanizma je oko 60 bosanskih arijanskih bazilika – crkava koje su srušili Avari i Slaveni u 6. i 7. stoljeću, kada je na zapadu pala gotska imperija, a na historijsku scenu dolazi sa istoka narod, pod imenom Avari, čija je vlast trala jedno stoljeće.
U doba NDH-a, ustaški ideolozi zastupali su teoriju da su Hrvati gotskog porijekla. Uzeir-aga Hadžihasanović u Memorandumu, kojeg je poslao Hitleru 1942, ispred Akreba medžlisa govori da su Bošnjaci gotskog, a ne slavenskog porijekla. Pred drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu pjesnik Vladimir Nazor, po narudžbi drugova je napisao „Pjesmu o pesti“ čiji su stihovi išli ovako:
„Uz Tita i Staljina, dva junačka sina, nas neće ni pakao smest,
Mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo i čvrsto stiskamo pest.
Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo,
Slavenstva smo drevnoga čest.
Tko drukčije kaže, kleveće i laže, našu će osjetit pest.
Sve prste na ruci, u jadu i muci, partizanska složila je svijest.
Pa sad kad i treba, do sunca, do neba, visoko mi dižemo pest.“
Na kraju, da kažemo da Bosna ima bogato historijsko naslijeđe koje se malo koristi u političke i državotvorne svrhe. Bosna nema uspomenu na lik i djelo Batona Dezitijatskog. Razlog tome je nizak nivo bosanske državotvorne nacionalne svijesti. Žalosno je da se ne sjećamo naših predaka. Trebalo bi podići spomenik ovome velikanu naše antičke civilizacije u Bugojnu, Vranduku ili Brezi.
Činjenica da današnji Bosanci, nastali simbiozom Ilira, Gota i Slavena, zato ne smijemo zanemariti nijedan element našeg naslijeđa, niti se odricati nijedne skupine predaka jer su utkani u bosansko biće. Drugi koriste Batona, sa kojim nemaju nikakve veze. Na primjer Albanci, jer Baton Dezitijatski nikad u životu nije bio na prostoru Albanije.
Nadam se da će knjiga Od Batona do Kulina bana uticati na jačanje bosanske državotvorne svijesti i da će biti brana historijskom revizionizmu i sa Istoka i Zapada.
Čestitam autorima na uloženom trudu.
18. 2. 2024.
P. S.
Gornji tekst napisan je u bolesti, iz kreveta. Trebao je biti pročitan na promociji knjige Od Batona do Kulina, u Bugojnu, 28. 2. 2024, ali je zbog tehničkih problema zakasnio u dostavi, pa nije tim povodom pročitan. Profesoru Čepalu mogu poručiti da smo ponosni na njega i na to da nas je on podučavao historiji i latinskom jeziku. Njegovih 14. knjiga koje je napisao su neprocjenjivo blago koje je poslužilo i nama dok smo učili i pisali knjigu “Od Batona do Kulina”, a zasigurno će i budućim generacijama istraživača naše baštine biti jaka polazna osnova i baza, bez koje se ne može. Kad sam radio TV reportažu “Stari gradovi u BiH” informacije koje sam pronašao u knjigama prof. Čepala su bile od krucijalne važnosti za prikaz srednjovjekovne Bosne i njen ilirski kontinuitet. Našem profesoru Čepalu od srca želim da nam što prije ozdravi.
S. Haznadarević
(Za bosanskepoglede.com naslovio i priredio – N. Filipović)