Oslobodioci ulaze u Vukovar, studeni 1991.
Nihad Filipović
Maj je mjesec i kao i svakog maja u Bosnici ide ta provala političke nekrofilije; krene četvrtog maja pa se vuče do 25. a onda i dalje, tokom cijele godine, kako kome na um padne rahmetly upokojeni Balanser.
A Meša mi u pameti. Meša napisa – nema usamljenijih i blesavijih ljudi od bosanskih muslimana; ili tako nekako. Mislim, ima budala svuđe, ali mene moja budalašćina muči.
Pa ljudi božiji, manje-više sva ta politička, udbaška i đeneralska bulumenta što se na Bosnu sručila 1990-tih, živjela je, odrastala i klela se u “demokratske tekovine” Titove Jugoslavije i u bratstvo i jedinstvo.
Ta ko razori Vukovar, ko pobi preko 11.000 Sarajlija, u tri dana preko 8.000 Bošnjaka Srebreničke enklave, ko zavali Foču u Srbinje i pobi preko 2.700 ljudi u par dana početkom agresije, ko zavalja Prijedor i u par dana pobi preko 3.000 ljudi? Ko zapali Univerzitetsku biblioteku u Sarajevu da izbriše svaki trag postojanja ljudi i naroda osuđenih da ih nema? Ko poravna svaku džamiju – trn im u oku bile “balijske osmatračnice” – pa ravnaj i u smeće vozi? Ko zavalja Mostar i sruši Starog? …
Aman, koje Zlo i koja sramota! U nebese!
Kazaćete, to je bilo poslije Tita, nema on s tim ništa.
I nema. Sem što sve te ubice naših života k'o korov bujale u “najboljem od svih svjetova”, u demokratskom samoupravnom socijalizmu J. B. Tita i drugova.
Pa upitate li se ikada, kako i otkud je to moguće? Pa Bog vas pomog'o, Tito i način njegovog obnašanja vlasti su sami epicentar zla koje se sručulo na Bosnu i njene ljude 199o-ih.
cevra
bravo nihade mahniti bosnjaci dok shvate nestane ih 1000000