Tomislav Dretar
Vrijeme je da kreneš.
Put koji valja prijeći
S one strane planine
Unosi sve što nas je spajalo
I razdvajalo, sve što je
Tvarnosti davalo dubinu i lakoću.
I ti ćeš lagan i dubok
Iz teškog ovog gliba,
S čistim jutrom na obzorju
Vidjeti svoj daleki dom.
Svoj svijetli vječni obzor.
Ta misao, ta čežnja
Teža od kamena na prsima
Dovoljno je svježa
Da joj bistrinu očutiš
Na mrkom baršunu kože,
Na presahlom nepccu skitalačkom,
Na čelu obilježenom žigom smrtnim.
Ondje nećeš ništ ostaviti,
Kad od nas odeš
Tebe neće iz kruga oko vaatre nestati.
Tvoj riječ izrečena u tami
Ovu prznu izbu boli
Ostat će staalno ispunjavati.
Kad ti odeš tvoja riječ ostaje.
Da boli, da boli. Da odjekuje.
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Tomislav_Dretar