Loading...
KulturaPolitika

ZAČEPI LABRNJU I VEŽI KONJA ĐE GAZDA KAŽE

Van Gog: Tri para cipela

Piše: Nihad Filipović

Vidim na mreži, moji Ključani, bivši i sadašnji, raspravljaju da li jeste ili nije trebalo rušiti spomenik u centru grada podignut palim u narodnooslobodilačkom ratu 1941.—1945. Spomenik je srušen 1995. g. po oslobođenju grada, a još ranije je, 1992., na početku progona Bošnjaka, Hrvata i nesrpskog stanovništva iz rodnog grada, minirana ključka džamija. Rušenje spomenika diskutanti dovode u vezu sa rušenjem džamije, što ima logičku poveznicu, ali nema smisla. Jer ni jedno ni drugo nije trebalo rušiti.

Nego, diskusija i razmjena argumenata i pljuvačke mojih sugrađana i zemljaka, navede me na ovu misao: U Bosni je narode, sve nepravo, još od 1992. godine. Imali smo kakav-takav, a ispostaviće se dobar ustav, kojega su neke siledžije (i izdajnici) u politici pocjepale, jer im nije išao na ruku, pa smo imali užasan rat i genocid nad narodom Bošnjaka (verificirano presudom Suda OUN), koji međutim nikada nije unutarnjim političkim i društvenim mehanizmima saniran, akceptiran tj. prihvaćen kao takav, nego se i dan danas, sa strane tih tamo nekih, kobajagi političkih i kulturoloških elita, negira, pa smo imali, de facto oktroirana (nametnuta) ustavna rješenja iz Dejtona (koja su zapravo tek politička deklaracija, a nikako pravo i to zna ili bi trebao znati svaki student prava, a kamo li ne te prodane profesorske duše, od Sarajeva do Banja Luke i Mostara); tim su tzv. ustavom, linije razgraničenja u ratu, kokano priznate kao pravna (i valjda demokratska tekovina), pa imamo svih ovih godina glumatanje tih bajagi elita u Bosnici, koje se sve kao zaklinju u Dejton i ta rješenja, a zapravo navlače u istim onim suprotnim smjerovima kao u ratu – koji i dalje vode, samo sada drugim, političkim, sredstvima; drugim riječima imamo laž koja se natura kao istina, imamo nesanirana ključna društvena pitanja, zbog koji se i dešavaju pojave kao što su npr. dvije škole pod jednim krovom i  inat vjerski objekti, oko kojih se onda narodi zavađuju i glože kao kada, oprostite, ali je to tako, kao kada cuki bacite kost, a meso već sve pojedeno.

Helem, da bi prevezli robu iz mog rodnog Ključa na tržnicu u Banja Luku, morate imati ispravan kamion inače zaglaviste na planini Ma(h)njači i ništa od prodaje robe. Naše kvazielite se perfektno i samopodrazumijevajuće, sve baja si ga moj, ponašajući se „legalistički i demokratski“, jer to im ja kao u krvi, slože se oni la(h)ko  (to vam je ono, još lakše od lakog), oko legitimnih ustavnih rješenja (a da pri tom legitimite i ne traže od naroda; on se kao pretpodstavlja jer ih je narod lafo birao na slobodnim, demokratskim i tako to izborima), još lagahnije se slože oko privatnih bankovnih računa i potrebe da se zaštiti tajnost bankovnih depozita, oko svojih privatizacija, oko svojih podijeljenih teritorija i na njima svojih elekto sistema, svojih PTT sistema, svojih policija, svojih obrazovnih sistema…

A narod ostavljaju medijima da ih truje, troši i zavađuje bačenim koskama, raznim inat crkvama, „demokratskim“ svađama oko toga, da li je trebalo rušiti ili ne spomenik palim u narodnooslobodilačkom ratu 1941.-1945., jesmo li svi ubijali i bivali ubice, jesmo li svi radili masakre, otvarali i držali logore za civile ili nismo…

Narode, u Bosni je sve, apsolutno sve nelegalno i nelegitimno i to još od 1992. godine: Srpska demokratska stranka je istupila iz ustavnog sistema koji ih je doveo na vlast, pozicionirajući se tako svojevoljno izvan prava. Isto je učinila Hrvatska demokratska zajednica, a Stranka demokratske akcije je izdala Ustav Republike Bosne i Hercegovine, optirajući, bez konsultovanja naroda, za napuštanje republikanskog oblika državnog ustrojstva. Sada bi te etnoelite htjele, i faktički u tome usjevaju evo i više od dvadeset godina od završetka rata u Bosni, da to stanje nametnuto nasiljem i izdajom države i naroda, predstave kao legalno i legitimno. Pri tome imaju podršku kvazi-intelektualaca, raznog kulturološkog bašibozluka što živi na budžetskim sinekuricama pa su podanički lojalni; veži konja đe gazda kaže i začepi labrnju.

U svemu tome, narod ništa nije kriv. Jer nije narodno da zna, nego narod školuje svoju djecu, obrazuje ih, a oni završavaju nekakve škole te onda narodu otvaraju oči znanjem, kreiraju kulturne modele, organiziraju društvo, kazuju narodu  šta je pravo, a šta nepravo, šta je dobro, a šta ne, otkud to zlo nahrupi i kako to zaliječiti…

A šta radi naša vunovlačarska, čarapanska i opančarska inteligencija? Zamajava narod šupljacima, bajkama o nekakvim „tetoviranim identitetima“, sprdnjama na „kojekakve“ Srđane, Prđane i Mrđane, podmetanjem kukavičijih jaja o jednakoj krivici,  tome kako smo svi isti, svi smo pucali, ubijali i radili zločine u tamnom bosanskom vilajetu…

Istina, istina, istina je nama potrebna narode, a ne lakiranje ružne stvarnosti jeftinom ideologijom krvi i tla i demagoškom pričom, manipulirajući osjećajima i emocijama ljudi, glumeći principijelnost, bajagi na ravne časti podijeljenom krivicom itsl. Zašto su toliki ljudi pobijeni, ko to i zašto potjera tolike, otkuda genocid na narodom Bošnjaka, u čemu je ta povijesna krivica tog naroda da mu se opetaovano ponavlja sudbina masovnog trijebljenja, postoji li takvo što, ili su to podvale, svjesno plasirane, iz kabineta velikodržavnog etnonacionalističkog uma, stereotipske predstave i predrasude na osnovu kojih se kreira mišljenje javnosti, da li je ono što se dešavalo 1992., u osvit rata, legalizam ili je nasilje, kakav je stvarni položaj manjinskih etničkih grupa u većinskom okruženju, kako izbalansirati etnički i građanski ustavni princip, itd., itsl.; to je dio ključnih pitanja bez čijeg saniranja nema u Bosni pomaka ka dugoročno održivom rješenju. Bez njihovog otvaranja i rješavanja, i dalje ćemo imati inat vjerske objekte, dvije škole pod istim krovom, istočno i zapadno Sarajevo, istočni i zapadni Mostar, i sve to što već imamo…

Vezani članci:

http://bosanskipogledi.com/2018/09/05/prepoznavanje-bosnjastva-1/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »