Loading...
EkonomijaPolitikaSvijet

Priključenje Hrvatske u eurozonu, Rusiji bi dalo najveće oružje u Europi

Tvrdnje Hrvatske da se reformira su neutemeljene na papiru. Štaviše, endemska korupcija u Hrvatskoj ne igra samo ključnu ulogu u njezinim finansijskim nevoljama, već je dodatno omogućila i Rusiji da se infiltrira na Balkan.
Dr Theodore Karasik, viši spoljni saradnik u Institutu Lexington i stručnjak za nacionalnu sigurnost
Prevela i obradila: Amna Dumpor

Posljednji put kada se visokorizična privreda priključila eurozoni, to je rezultiralo grčkim novčanim spašavanjem. No, s rastućim zahtjevima svojih najmlađih članica, Brisel istražuje mogućnost proširenja eurozone. Problem je u tome što bi to moglo ugroziti ne samo stabilnost eurozone, već vjerojatno i budućnost same EU.

Među posljednjim u nizu je i Hrvatska, također najnovija članica EU. U maju  2018. premijer Andrej Plenković izjavio je kako bi euro mogao biti usvojen za samo 7 do 8 godina. Prošlog decembra, guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić najavio je planove za formalno pokretanje procesa slanjem pisma namjere o uvođenju eura kao službene hrvatske valute. Upravo prošle sedmice, guverner Hrvatske središnje banke Boris Vujčić ponovio je stajalište Hrvatske, rekavši kako ostanak izvan eurozone “nema smisla”.

Međutim, hrvatsko usvajanje eura bilo bi neizbježna katastrofa, kažnjavajući zemlju čije je pravosuđe prožeto ukorijenjenom korupcijom koja se koristi za širenje ruskog uticaja.

EU je 2017. usko izbjegla ponavljanje Grčkog scenarija u Hrvatskoj, gdje je najveća multi-milijardna europska kompanija, Agrokor, dobila državnu pomoć kako bi spriječila kolaps. Prihodi Agrokora iznosili su oko 15% hrvatskog BDP-a – isti postotak koji London predstavlja u odnosu na BDP Velike Britanije. Kolaps kompanije mogao je brzo uništiti Hrvatsku privredu. Sa oko 60.000 zaposlenika u jugoistočnoj Europi i godišnjom prodajom od 6,5 milijardi eura, Agrokorovo raspadanje moglo je izazvati domino efekt finansijske nestabilnosti u čitavoj regiji. 

Dobro, to se na sreću nije dogodilo zahvaljujući intervenciji Putina. Spašavanje hrvatske vlade završilo je odobravanjem dvije banke u Kremlju; Sberbanke i Vneshtorgbanke sa 47% udjela u Agrokoru. Ukratko, sporazum je Putinu dao direktan uticaj na hrvatsku privredu i na najveću kompaniju u bivšoj Jugoslaviji. 

(Prema najnovijim informacijama, ruska Sberbanka koja drži najveći udio dionica u Agrokoru, najavila je izlazak iz vlasničke strukture i skoru prodaju tog udjela, javljaju hrvatski mediji.)

Ubrzo nakon spašavanja, Gazprom je iskoristio političku klimu pogodnu za Rusiju potpisivanjem 10-godišnjeg ugovora za isporuku 1 milijarde kubičnih metara plina u Hrvatsku svake godine. Sa 70% tržišta plina, Hrvatska nije imala potrebe za daljnjim uvozom. Država je odustala od provođenja alternativnog puta za snabdijevanje plinom iz SAD-a i EU-a kroz luku Krk, koji je mogao onemogućiti širenje ruskog energetskog interesa u Europi.

Sama pomoć Agrokora bila je prepuna optužbi za korupciju. Prema opozicionim strankama, e-poruke koje su procurile 2018. otkrile su da su visoki ministri unaprijed znali financijske nepravilnosti kompanije i unaprijed dogovorili novčano spašavanje, kako bi pokrenuli unosne isplate svojim poslovnim prijateljima pod korumpiranim konsultantskim poslovima.

Vlada poriče zloupotrebe položaja, ali prema studiji Instituta za javne finansije u Zagrebu koju finansira Europska komisija, Hrvatska je “plodno tlo za korupciju” zbog “hronično nedjelotvornog i korumpiranog pravnog sistema”. Ova je korupcija nesumnjivo ovlastila Putina da djeluje na druge načine.

Dok je državna agencija za borbu protiv korupcije u Hrvatskoj, USKOK, zažmirila na tvrdnje Agrokora o korupciji koje impliciraju Plenkovićevu vladu, u međuvremenu je pokrenula slučaj protiv Zsolta Hernadija, predsjednika mađarske nacionalne naftne tvrtke MOL – uprkos nedostatku dokaza protiv njega.

U 2013. hrvatska je vlada optužila Hernadija za podmićivanje bivšeg premijera Ive Sanadera, kako bi ostvario sporazum kojim je MOL kupio glavni udio u hrvatskoj nacionalnoj naftnoj tvrtki INA.

USKOK je potom podržao zahtjev Hrvatske za Interpolovim nalogom za Hernadijevo hapšenje. No, kao što je tvrdio stručnjak za međunarodne odnose Kamran Bokhari u Wall Street Journalu, to je bilo “uprkos već oslobođenim od tih istih promjena od strane najvišeg trgovinskog arbitražnog suda Ujedinjenih naroda 2017. godine”.

Ruski interes jedva da je tajna. Godinu dana nakon što je Hrvatska izrazila svoja potraživanja podmićivanja protiv Hernadija, Gazprom je ponudio kupnju dionica MOL-a u Ini. U 2017. godini dobila je sličnu ponudu od ruskog naftnog giganta Rosneft. Čini se da je hrvatski gambit dio Putinove velike strategije da se energija upotrijebi kao oružje za zaokruživanje Europe.

Drugim riječima, tvrdnje Hrvatske da se reformira su neutemeljene na papiru. Štaviše, endemska korupcija ne igra samo ključnu ulogu u njezinim finansijskim nevoljama, već je omogućila i Rusiji da se infiltrira na Balkan.

Putinova strategija ostvaruje se u Hrvatskoj, gdje je korupcija u pravosuđu utrla put ruskoj financijskoj i energetskoj dominaciji. Međutim, EU je ostala iznenađujuće blagonaklona u pogledu opasnosti da će ulazak Hrvatske u eurozonu samo ubrzati otkucavanje vremenske bombe, u vidu Putinove puzeće subverzije EU.

U vrijeme kada se jedinstvo Unije testira i euroskeptične stranke doživljavaju popularnost širom kontinenta, to bi moglo ugroziti budućnost samog projekta EU.

Izvor: Euronews

Mišljenja izražena u članku, isključivo su mišljenja autora.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *