Imidž: en.m.wikipedia.org/wiki/Sufism
Preveo sa italijanskog: Erman Jakupi
(uvodna prevodiočeva bilješka)
Sufizam ili tasawwuf je islamski misticizam čije je cilj očuvanje srca koje se treba okrenuti Bogu zanemarujući sve ostalo. Među orjentalistima ne postoji saglasnost u pogledu porijekla ove ezoterične islamske discipline. Po nekima sufizam je kao forma “vječne” egzistencjialne filozofije postojao prije islama, po drugima sufizam ima isključivo islamski karakter. Sami sufisti tvrde da je tasawwuf jedan aspekt islama slično šerijatu, tj. da čini integralni dio islamske vjere i prakse. Sufizam je istinsko srce islama, njegova čista unutarnja dimenzija koju najbolje objašnjava Hossein Nasr kada kaže: ”Prema islamu božanstvo je ljepota po sebi, i u sufizmu, koji je moždana srž islama i sadrži čitavu njegovu bit, ova istina je stavljena u prvi plan”. Najvjerovatnije da su veliki učitelji sufizma inspiraciju nalazili u riječima samog poslanika islama koji je ohrabrivao vjernike da poduzmu TARIQA tj.ezoterijski put ka Bogu: ”Svi oni koji se ujedinjuju da bi prizivali Alahovo ime, biće okruženi anđelima i Alahovom naklonošću, na njih će sići mir i Alah ih nikada zaboraviti neće.”
Mada ima svoj teorijski aspekt sufizam nije jedna doktrina. Sufizam je životni stav, jedno neprekidno mentalno uvježbavanje kako se ne bi zapalo u dogmatizam. Slaviti ime božje ne znači slijepo primjenjivati vjerske dogme, nego biti u stalnoj potrazi za univerzalnom supstancijom ljudskosti koja se na kraju razotkriva kao božanska. To pokazuju sufi priče koje se obračaju čovječanstvu u cjelini, ne sa ciljem da se nauče novi koncepti i pojmovi nego da se nauči promatrati egzistencija na drugačiji način od onog uvrježenog pisanim i nepisanim pravilima jedne kulture ili religije. Ili kao što kaže italijanski filozof Leonardo Avena: ”U stvari je čudno: nakon što pročitate sufi priče osjećate se drugačijim i ne znajući zašto; ponekad se promjenite a da to i ne primjetite. Radi se o jednoj naracijskoj terapiji koju nam samo velike duhovne tradicije čine dokučivom.”
PAS I PUT
Jedan derviš govoraše: ”Jedan dan, konačno, odlučih da se zaputim stazom. Uprkos tome nisam znao kako da nastavim. Čudno je priznati al’ bijaše jedan pas koji mi je sugerisao šta treba da radim. On se bio zaustavio ispred jedne lokve u kojoj se odslikavala njegova figura. Odmah sam shvatio da je bio uplašen jer nije prestajao da se ogleda u lokvi. U stvari, vjerovao je da mu neki drugi pas prijeti. Eto zašto je stajao ukočen, zbog straha da ne bi bio napadnut. A onda, konačno, savladao je svoju neodlučnost i bacio se u lokvu. I onda se desilo čudo: drugi pas je nestao i ostavio ga da sam gospodari poljem. Da li me shvatate sada kad vam kažem da je bio jedan pas onaj koji mi je pokazao Put!?!”.
NEPOVOLJNOST SPOZNAJE
Bio jednom jedan veliki vladar, stručnjak astrologije. Probdio je mnoge noći i potrošio mnogo novca za svoje studije. Kad je izučio dobro umjetnost tumačenja zvijezda otkrio je da će biti žrtva nekog nesretnog slučaja. Od tog momenta je postao plašljiv i nepovjerljiv.”Moram po svaku cijenu izbjeći nesreću!”, razmišljao je. ”Napraviću sebi utvrđenje od kamena u koje niko neće moći ući!”.
Malo poslije utvrđenje je bilo izgrađeno. Vladar je od sebe udaljio čak i tjelesnu stražu kako bi bio siguran da ga niko neće izdati. I tako u totanoj izolovanosti od svega nije više imao čega da se boji. Ko bi mogao nasrnuti na njegov život? Al’jednog dana primjetio je da je kroz jednu majušnu rupicu na zidu ulazila sunčeva svijetlost. ”Kroz onaj otvor može ući jedna strijela! Moram ga odmah zatvoriti!”, vikao je razjaren. I tako je kralj eliminisao svoj posljednji kontakt sa svijetom. Al’ to je bila njegova fatalna greška. Bez vazduha njegova smrt dušenjem je bila brza i neizbježna.
U stvari zvijezde nisu pogriješile ništa.
BAYEZID ABITA QUI?
Bayezid, veliki sufi učitelj, živio je usamljen u pustinji. Jednog dana jedan kraljevski glasnik otišao je u pustinju da ga posjeti. Trebao mu je reči da ga kralj traži kako bi se posavjetovao sa njim.
“Je li ovdje stanuje Bayezid?”, pitao je glasnik.
Nakon kraće pauze sufista je odgovorio: ”To ime mi ne zvuči kao novo. U stvari, mnogo godina ranije bio sam prijatelj te osobe. Ali sad živim u pijesku i u društvu prašine. Interesuje me samo Vječnost i ne polažem više nade u imena”.
Nakon kraće pauze mudrac je dodao: ”Čovjek kojeg tražiš bio je mnogo pohlepan. Sigurno bi prihvatio tvoju ponudu. Ali ja sam ga davno napustio i ko zna gdje je on sada!”.
BOGATI I SIROMAŠNI GOSTI
Jedan učenik je odlazio da sluša predavanja jednog učitellja sufizma. Kad su to saznali njegovi prijatelji navalili su dolaziti u njegovu kuću da bi se raspitivali o tome šta je čuo na predavanjima.
“One budale misle da posjedujem nadnaravnu mudrost! I ne daju znaka da će napustiti moju kuću! Šta treba da radim?”, pitao je učenik učitelja. A sufista mu je odgovorio: ”Primjeni ovo jednostavno ponašanje. Tvojim siromašnim prijateljima posudi novac tako da se ne osjećaju primoranim vratiti kod tebe sve dok ti ne vrate dug. A od onih prijatelja koji su bogati svaki put kad dođu kod tebe zatraži da ti posude novac. Vidjećeš da ćeš uskoro ostati sam i da ćeš imati vremena da se baviš duhovnim stvarima”.
DIJALOG IZMEĐU DVOJE SUFISTA
Nakon dugo vremena susretnu se dva učitelja sufizma.
“ Koji stadij duhovnog puta si dostigao?”; pita jedan od njih.
“U zadnje vrijeme, nažalost, nisam imao značajnih intuicija. Moje duhovno sazrijevanje se zaustavilo!”, odgovara drugi.
“Kako to? Rekli su mi da si uspio nadvladate sve želje!”.
“Istina je da ima još jedna želja koju gajim u srcu”.
“Koja ti je želja još ostala?”.
“Želja da ne želim. Kad ne bi bilo ovog ostatka žudnje u meni, dosegao bih Vječno!”.