Loading...
PolitikaSvijetVijesti

Bijeli neonacisti – sljedeći talas terora u Britaniji

Illustration by Harry Balthazar Hepburn 

Richard Kerbaj and Tony Allen-Mills
Prevela i obradila: Amna Dumpor

Svi se pripremaju za poražene islamiste koji se vraćaju sa ratišta u Siriji da bi im se osvetili na našim ulicama, ali šefovi bezbjednosti upozoravaju na sve veću prijetnju od britanske krajnje desnice.

Postoji najmanje 90 Facebook računa koji koriste ime Enoch Powell – kasni konzervativni poslanik koji je 1960-ih upozorio da će imigracija u Britaniji prouzrokovati rijeke krvi. Mnogi računi djeluju kao da su nepostojeći, a njihove stranice su pune starih linkova i videozapisa koji su od tada uklonjeni s YouTubea zbog “kršenje pravila [o mjestu] i govoru mržnje”. Videozapisi imaju naslove kao što su Fire Up the Ovens/Upalite pećnice and/i White Men Marches On/Bijelac maršira. Drugi računi nastavljaju objavljivati ​​rasističku žuč.

Nekoliko klikova na Google-u daje još užasnutije rezultate. Prošlog septembra antifašistički aktivisti otkrili su novu ekstremno-desničarsku internet stranicu koja je pozvala pridošlice da uzmu “ispit za članstvo” od 25 pitanja kako bi bili primljeni u privatni sadržaj grupe, koji je uključivao vodič za etničko čišćenje i kako napraviti bombu. Prvo pitanje je bilo: “Kakvi su vaši stavovi prema Jevrejima?” Nekoliko članova opisalo je svoja ubjeđenja kao “ezoterični Hitlerizam”.

Internetska adresa vebsajta brzo je pronađena kod ukrajinskog provajdera internet usluga koji se naizgled nalazio u gradu Vinnicji, u blizini mjesta gde je bilo nekadašnje sjedište Adolfa Hitlera (Führerhauptquartier Werwolf – ili “vukodlak” ) – jedan od bunkera diktatora na istočnom frontu. Istraživači su brzo zaključili da su neonacisti odgovorni za ovu web stranicu sakrili svoju pravu adresu, tako što su je preusmjerili na lažnu, ali simboličnu lokaciju, komplicirajući zadatak pronalaženja njihove prave adrese.

Sajt je ionako bio blokiran, ali je ova epizoda istakla izazove sa kojima se suočavaju antiterorističke agencije. Čim se jedna prijetnja otkrije, druga se pojavi negdje drugo, bilo da se radi o novom “Enoch Powellu” na Facebooku, tajnoj grupi sa imenom inspirisanim video-igrom, kao što su Iron Core ili Warpath Division, ili Australian revolver sa kolima punim municije.

Možda i nije iznenađujuće što je prošle sedmice britanski šef policije za borbu protiv terorizma, pomoćnik komesara Neil Basu, trebao dati drugačiju izjavu o razornim napadima na Novom Zelandu. Hoće li pokušati uvjeriti Britance da se takva tragedija ne može dogoditi ovdje? Da bezbjednosne agencije rade i danju i noću na otkrivanju i eliminaciji prijetnji od onih, sasvim sigurno, malih grupa potencijalnih desničarskih terorista?

Ne baš. Umjesto toga, Basu je ciljao na “masovne medije”, i na “mainstream media web stranice” koje, po njegovoj tvrdnji, doprinose radikalizaciji ekstremista. “Komad ekstremističke propagande može dostići na desetine hiljada ljudi direktno putem njihovih sopstvenih kanala ili mreže”, rekao je Basu, “ali u trenutku kada ga nacionalni list objavljuje u potpunosti, onda ima potencijalni doseg od nekoliko desetina miliona. Moramo priznati da je to štetno za naše društvo i sigurnost.”

Njegova frustracija je bila razumljiva, ali vrijedi uporediti sa nedavnim komentarima vodećeg američkog muslimanskog naučnika i stručnjaka za islamski džihad. Manifest od 74 stranice, koji je napisao Brenton Tarrant, novozelandski napadač, “treba ozbiljno shvatiti, a ne samo odbaciti kao čin jednog neuračunljivog fanatika”, napisao je Shadi Hamid, autor knjige “Rethinking Political Islam” u časopisu Foreign Policy. “To je jedini način da se uzme u obzir ozbiljnost onoga što se dogodilo i da se suprotstavimo prijetnji koja će biti s nama desetljećima koja dolaze.”

Britanski šef policije za borbu protiv terorizma, Neil Basu, tvrdio je da “masovni mediji” doprinose radikalizaciji ekstremista. Foto: Christopher Furlong

Koje su najbolje smjernice za Britance zabrinute da bi se sličan zločin mogao dogoditi ovdje? Da li treba da slijedimo primjer premijerke Novog Zelanda, Jacinde Ardern i da ne pominjemo ime ubice?

Ili je problem što jednostavno ne govorimo dovoljno u javnom prostoru o porastu nasilnog bijelog supremacizma i zašto isti još uvijek ima uporište u udobnoj, kosmopolitskoj Britaniji u 21. stoljeću? Nekoliko dana nakon masakra u Christchurchu, pet džamija u Birminghamu je bilo vandalizirano. Jedan od Enoh Powells članova na Facebook-u, je odmah objavio komentar da je to sigurno bio u pitanju muslimanski napadač, u nadi da će se za to biti okriviti krajnja desnica, jer u Birminghamu više nema “autohtonih” stanovnika.

Nema sumnje da sigurnosne agencije ozbiljno shvataju prijetnju britanske ekstremne desnice. Nekoliko britanskih muslimanskih i jevrejskih vođa pozvano je prošlog mjeseca na neslužbeni sastanak u Scotland Yardu sa višim predstavnicima MUP-a, policije i sigurnosnih agencija. Jedan učesnik je ovaj sastanak opisao kao izrazito britansku” prigodu, uz posluženi čaj i keks.

Međutim, poruka od vlasti je bila zastrašujuća: informacije koje su se prikupile od neonacističkih simpatizera na internetu ukazuju na to da će sljedeći teroristički napad u Britaniji “najverovatnije” doći, ne od ogorčenih džihadista koji se vraćaju iz Sirije, već od domaće ekstremne desnice.

Zvaničnik za borbu protiv terorizma koji je prisustvovao sastanku rekao je: “Scotland Yard i MI5 su bili jasni (po pitanju desničarske prijetnje). Oni su takođe izrazili strahove o mogućim nasilnim sukobima između krajnje desnice i islamista na ulicama Britanije. Ispostavilo se da su u pravu u pogledu neposredne opasnosti, ali ni jedan od prisutnih nije mogao predviditi da će se napad izvršiti na Novom Zelandu.”

Britanija se bori sa prijetnjama islamističkog terorizma još od kada su u Londonu 2005. godine ubijene 52 osobe. Poraženi Isis u Siriji i povratak otvrdlih dzihadista u UK koji sada mogu biti i skloni osveti, čine da se većina sredstava i resursa dostupnih sigurnosnim agencijama i dalje obezbjeđuje za eventualne prijetnje od islamističkih napada. Dok MI5 prati oko 550 slučajeva islamskih extremista, njegovi službenici istražuju samo 20 ljudi u ekstremnoj desnici.

Ipak, zvaničnici priznaju da desničarska prijetnja raste, posebno u mjestima kao što su Bradford i Manchester, gdje je bijela ojađenost na “strane uljeze” posebno izražena. Smatra se, također, da je MI5 zabrinut zbog bizarnog razvoja na britanskim političkim ekstremima – krajnja desnica može mrziti muslimane, ali isto tako predano uči i kopira Isis-ove propagandne metode i korištenje društvenih medija.

“Vidjeli smo kako su bijeli neonacisti našli inspiraciju u načinu na koji je islamistička teroristička organizacija uspjela regrutirati kroz propagandne kampanje i na društvenim medijima”, rekao je jedan obavještajac.

Britanski ekstremisti će najvjerovatnije morati da pribjegavaju napadima “niskog nivoa sofisticiranosti”, kao što je na primjer zabijanje vozila među pješake. The Times je juče saopštio da se puške slične onoj korištenoj u napadu na Novom Zelandu, mogu legalno kupiti u Britaniji, izuzev što su njihovi kupci podvrgnuti strogim provjerama i moraju da daju “dobar razlog” za njihovo posjedovanje.

Ipak, odlučan ekstremista još uvijek može izazvati pustoš. Napad u blizini džamije u Finsbury Parku, u sjevernom Londonu, 2017. godine izveo je Darren Osborne, bijelac iz Cardiffa koji je iznajmio kombi i zabio ga među grupu muslimanskih pješaka, ubivši jednog i ranivši najmanje devet. Kasnije je izjavio da želi da “ubije sve muslimane” i da je “ovo za Londonski most”, što je referenca na islamistički napad na mostu u Londonu, koji je nešto više od dvije sedmice prije toga usmrtio osam ljudi.

Basu je u svojoj izjavi prošle sedmice spomenuo napad na Finsbury Parku kao primarni primjer uloge mainstream medija kao inspirativnog izvora za ekstremiste. Osborne je bio “doveden do čina terora putem ekstremnih desničarskih poruka koje je našao uglavnom na mainstream medijima”.

Primjedbe predsjedavajuće sutkinje na suđenju ne podržavaju ovaj stav. Naime, sutkinja Cheema-Grubb je otkrila da je Osborneova radikalizacija počela u maju 2017. godine kada je gledao dokumentarni film BBC-ja, Tri devojke, “koji je ispričao istinitu priču o seksualnom zlostavljanju mladih djevojaka u Rochdaleu od strane britansko-pakistanskih muškaraca”. Osborne se pridružio Twitteru sljedećeg mjeseca i bio je izložen “velikoj ekstremnoj, rasističkoj i antiislamskoj ideologiji. . . u ovoj zemlji i SAD-u, od onih koji su odlučni da šire mržnju prema muslimanima”. Ni u jednom trenutku u njenim primjedbama sutkinja nije sugerisala da su britanski mediji odgovorni za Osborneovo ponašanje.

Basu je istakao da je otvoren za “razuman razgovor” sa “urednicima” iz medija o tome kako prijaviti terorizam na manje razotkrivajući način za teroriste”. Jedan takav način bi mogao biti dobivanje ispravnih činjenica o napadu na Finsbury Parku. Drugi bi mogao biti da se razmotri savjet Hamida, učenjaka islamizma. “Sedamnaest godina pokušaja – i čestih neuspjeha – u borbi protiv islamskog ekstremizma nudi neke važne lekcije, od kojih je jedna bitna za proučavanje i razumijevanje ideja koje pokreću ekstremističke osjećaje”, napisao je on.

“Težak i sekuritizovani pristup dugo je ometao rat protiv džihadskog terora. . . Ozbiljno shvatanje bijelih nacionalističkih ideja, proučavanje načina na koji su takve ideološke zajednice organizovane i motivisane, nudi niz efikasnih odgovora po pitanju nasilnog ekstremizma. “

Britanski obaveštajni zvaničnici upravo pokušavaju to da urade. “Ideologija ekstremno desnih simpatizera je konglomerat političkog mišljenja koji podupire nasilje”, rekao je jedan zvaničnik. “Mi imamo mješavinu starih neonacista u šezdesetim i sedamdesetim godinama, a imamo i mlađe pojedince, uključujući i neke studente na univerzitetima. . . koji odbacuju multikulturalnost. ”

Isto tako, problem nije ograničen samo na demografiju gradova kao što je “Birmingslum”, kako je to drugi Enoh Powell opisao na Facebooku. Britanske oružane snage počinju da se suočavaju sa ekstremističkim stavovima među vojnicima i ženama. General Sir Nick Carter, šef odbrambenog štaba, izjavio je u decembru odboru za izbore u Donjem domu sljedece: “Ovaj problem je uglavnom bio prisutan u vojsci. . . Mi smo apsolutno prihvatili odgovornost da stanje dovedemo u red i promjenimo kulturu unutar naše institucije. ”

Prošle godine je bivši vojnik optužen da je član Nacionalne akcije, zabranjene ekstremističke grupe, osuđen na osam godina zatvora.

Ministarstvo odbrane je od tada uvelo unutrašnju politiku, koju je objavio The Sunday Times, pod nazivom “Primjena prevencije u odbrani”, ukazujući da prevencija treba da bude dio vladine strategije u borbi protiv ekstremizma. Ova strategija uključuje i obuku o tome kako uočiti vojnike koji mogu biti “ranjivi na terorizam i / ili ekstremizam”.

Za britanske muslimane užasnute događajima na Novom Zelandu koji se plaše da mogu postati mete, prošle sedmice su imali razloge za svoju zabrinutost i trenutke neugode. Fiyaz Mughal, osnivač Faith Matters, istraživačkog centra koji prati desničarski ekstremizam, rekao je da su mu vladini zvaničnici i viši policijski službenici rekli da su zabrinuti zbog potencijalnih napada nožem ili arsenom na vjernike tokom molitve petkom, jer možda u džamijama izvan Londona nedostaje zaštita islamskih centara koji postoje u glavnom gradu.

Drugi Britanci su željeli pokazati svoju podršku muslimanima Novog Zelanda. Svega nekoliko sati nakon napada u Christchurchu, čovjek po imenu Andrew Graystone otišao je u džamiju u Mančesteru i stajao napolju sa natpisom koji je glasio: “Vi ste moji prijatelji. Ja ću paziti dok se vi molite.”

Među desetinama hiljada komentara koje je njegova slika proizvela na društvenim medijima prošle sedmice, bili su mnogi koji su hvalili njegov čin “ljubavi i saosećanja”.

U međuvremenu, na Facebooku se pojavilo nekoliko novih računa – na ime Brenton Tarranta.

Izvor: The Sunday Times

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »