Bosanski stećci – duhovni ankeri prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
Iz knjige Od Batona do Kulina, uvodni prilog koautora g. Emira Medanhodžića:
U nauci je mnogo onih koji smatraju da su stećci srednjovjekovna tvorevina. Ali, ako su iz srednjeg vijeka i ako su po mišljenju historičara nadgrobni spomenici, zašto onda na stećcima nema nijednog biblijskog novozavjetnog simbola: gdje je Isus Hrist, Sveta Marija, Apostoli, Sveti Petar ili Pavle, Anđeli, propast svijeta, apokalipsa, pakao i raj, apsolutno nema ništa od toga. U dubrovačkim arhivama srednjeg vijeka nema nijednog dokumenta koji govori o klesanju stećaka, a poznato je kako su Dubrovčani bili detaljni i sadržajni u opisima svog susjedstva.
Povezivanje stećaka sa srednjim vijekom temelji se samo preko natpisa bosančicom (Dr Leila Nakaš), ali to su uglavnom naknadni grafiti dopisani u nekim ćoškovima ili na mjestima gdje je ostalo praznog prostora, a što se apsolutno ne uklapa u kompletnu kompoziciju ukrašavanja stećka. Uostalom samo 0,5% svih stećaka ima natpise na sebi. Je li to dovoljno za konačnu definiciju?
Postavlja se i pitanje zašto nema nijednog dokumenta koji spominje gradnju stećka? Moje razmišljanje i pretpostavka je da su stećci po porijeklu mnogo stariji! Na njima se nalaze predgrčki, predrimski, predilirski simboli.
Odakle na stećcima feničanska Božica Ishtar, egipatska Izida, keltska Božica, Vedska svastika?
Da li su ovi simboli doneseni u Bosnu ili su je iz Bosne odnijeti do tamo?
Stećak iz Brotnjica, Konavle, s motivom feničanske božice Ishtar (Ištar). Prvi isklesani pomen ilirskog plemena Dardani u Karnaku /Luxor u Egiptu 1296 godine p. n. e.
Moje skromno mišljenje jeste da je Bosna bila jedan od genetskih centara u Evropi i da su ljudi preko Bosne vršili komunikaciju u Mediteranu i svijetu te razmjenjivali znanja i iskustva. U Aleksandrijskoj biblioteci pronašao sam natpis da su se visoki egipatski sveštenici zvali „djed”, a poznato je da su egipćani dolazili u Epidaurus (Cavtat) u Konavle i zlatom plaćali biljku mandragola koja se koristila za egipatske obrede, a koja raste samo u tom kraju i nigdje je više na svijetu nema. Otkud da je u Bosni više hramova Mitre nego u Italiji ili Iranu.
Takođe, moja razmišljanja vode ka tome da su stećci obredna mjesta, a da su naknadno postala i pokopna mjesta.
Vremenom pored njih ili u blizini nastala su muslimanska, pravoslavna i katolička groblja. Zašto tako razmišljam?
Zato što se na većini nekropola nalaze svi elementi za obred i to: najveći stećak u obliku ploče u sredini kao oltar, zatim izdubljeni stećak (za moguće obredno pranje), pa obodni stećci kao ograničenje svetog prostora, itd.
Ako se pogleda nošnja naših predaka plemena Briga/Frigijaca na stećcima: igraju obredno bosansko gluho kolo, nose brigijske kape mudrosti, drže ljiljane među rukama, na nogama opanci, na njima vuneni gunjevi, sve podsjeća na ilirsku pjesmu gangu. Dakle, sve je to tada imalo religijski obredni karakter koji je vremenom transferiran u sadašnji folklor.
Jedno od najstarijih svetišta proto-ilirskog plemena Pelzga (saveznika Trojanaca), „Dodona”, je u Epiru. (danas na granici između Albanije i Grčke), gdje je glavni sveštenik predviđao buduće događaje osluškujući lišće velikog hrasta i zapisivao ih na olovnim pločicama. Pronađeno je preko 3.000 olovnih pločica zakopanih ispod tog velikog hrasta kao centra kružnog svetišta. Kakvo je to poznavanje prirode i duhovnosti da su ilirska plemena sve važnije odluke donosila u obredima oko hrasta koji je simbolizirao snagu i mudrost, kao i njegovu vezu sa podzemnim i nadzemnim svijetom?
Pogledajte fotografiju svetišta naroda Pelazga pod nadzivom „Delfi” sa njenom megalitskom kružnom strunkom nalik na svetišta protoilirskih plemena. Također, taj isti narod Pelazgi, osnova grad Pelazgion, (danas Atina) na brdu Akropolj gdje se i danas može vidjeti megalitsko kamenje u temeljima akropolja.
Megalitski temelji Akropolja u Atini i Delfima kao ilirsko naslijeđe Pelazga. Šišarka na ulazu u vatikanski muzej u Rimu, ilirski simbol . .
Trojanci su osmislili svoje pismo (kralj Kadmo 1313. godine stare ere) imao je veliku biblioteku u Thebi (možda stari Klek kod Neuma). Grci/Helleni su naknadno preuzeli cjelokupno ilirsko naslijeđe stvaljajući ga u mitove i legende, a preveli su Homerovu Ilijadu i Odiseju na grčki tek 400 godina kasnije (oko 800 p. n. e.) od njenog nastanka na ilirskom tlu oko 1.200 godina p. n. e. U Akropoljskom muzeju u Atini pronašao sam nekoliko reljefa zmije, a poznato je da je kod Ilira najznačajniji simbol bio zmija, u muškom rodu Zmaj.
U opisu bitke kod Kadeša 1296. p. n. e. između Egipćana pod vodstvom faranona Ramzesa II. i Hetita pod vodstvom kralja Muvatalija II, prvi put se u pisanim izvorima spominje ilirsko pleme Dardani koji su se borili na strani Hetita. To je prvi pisani dokaz da su Iliri kontaktirali sa najvećim carstvima toga doba. U tom tekstu se spominju „Narodi sa mora“ koje nauka nije identificirala ko su, a postavlja se pitanje: da li su to bill možda Iliri?
Da li je Svevid kao vrhovni Bog Ilira, ustvari, egipatsko svevideće oko egipatskog boga Horusa?
Je li „ankh“ antropomorfni ljiljan?
Mnogo je sličnosti i očigledno zajedničkih izvora svih ovih simbola. Kada sam posjetio rimski Forum i vatikanski Muzej i fotografisao stare ilirske (bosanske) simbole: ljiljan, drvo života, šišarika, ilirska zvijezda i polumjesec, u mojoj svijesti je nastala konačna odluka da počnem sa pisanjem. Šta su to stari Grci, Rimljani i Vatikan znali o nama, a mi ne znamo? Šta to kriju od nas? Jesu li to neka znanja ili materijalna bogatstva?
Drevni ilirski motiv zmije i zmaja na bosanskim stećcima čekaju da budu odgonetnuti.
Dalje, da bi razumjeli simboliku stećaka trebali bismo ući dublje u duhovnost naroda koji ih je stvarao. Kako su živjeli, u šta su vjerovali, kakvo su znanje posjedovali?
Ti naši daleki preci, slobodno zvani „Trojanci” sa svojom megalitskom civilizacijom imali su izuzetno poznavanje prirode, historije, prostora, neba, biljaka i životinja, odnosno živjeli su u skladu sa tim. Znali su da je intuicija jača od znanja i da je ukupno znanje kod Stvoritelja. Zato je cjelokupan život bio duhovno okrenut prema nebu. Ta duhovna znanja su zaboravljena i prekrivena debelim slojevima falsifikovanja, iskrivljena i totalno uništena.
Kada se pogledaju, neke naknadno napravljene geografske karte, uvijek je u prostoru Bosne prikazana velika praznina, a ustvari područje Bosne je vrvjelo od života. Ako znamo da postoji gradina do gradine i da je skoro evidentirano 10.000 ilirskih gradina na teritoriji Bosne, zašto nikad nije napravljena prava karta tih naših ilirskih gradina?
Ako se zna daje trojanski princ Enea osnivač Rimskog Carstva, onda je valjda logično i da je donio svoj jezik i svoje pismo poznato kao etrurski jezik i pismo koje liči na bosančicu prema knjizi Goti u Bosni od Bisere Suljić Boškailo? U rimskom muzeju „Ara Pacis“ posvećen rimskom caru Augustu u njihovom dokumentarnom filmu o nastanku Rima, spominje se da je Rim osnovao trojanski princ Enea, nakon pada Troje. Što kaže naš narod, pametnom i išaret dovoljan!
Kako to da je Wulfila biskup Ostrogotski baš u Bosni izmislio gotsko pismo koje jako liči na bosančicu i prvi je preveo Bibliju na gotski, a isti je bio u upotrebi u arijanskim crkvama bosanskim?
Kako to da je prvu Bibliju, Wulgatu sastavio i preveo na latinski čovjek iz Bosne Hieronimus (sv.Jer olim), rođen u Stridonu kod Duvna?
Suviše je ovih slučajnosti o kojima se ne zna, a koji ukazuju na kontinuitet znanja i duhovnosti ljudi sa bosanskog prostora.
Moja razmišljanja i gore izesene pretpostavke, proizašla su na osnovu mog obilaska velikog broja historijsklh lokacija u zemlji i u svijetu, lokacija stećaka, gradina, pročitanih knjiga iz historije. Moja nastojanja samo su jedan skroman pokušaj, doprinos u pristupu opisanim temama sa namjerom da probudim znatiželju kod ljubitelja poput mene i naravno poticaj i ohrabrenje kod mlađih generacija da slobodno razmišljaju i zaključuju.
Došlo je vrijeme da se ispiše prava historija Bosne!
(Za bosanskepoglede.com priredio – N. F.)