Izvanredno vrijedno sjećanje profesora E. Karića na posjetu R. Rakmalesa, američkog diplomate Sarajevu i Islamskom teološkom fakultetu. Iz ovog zapisa vidimo kako je savršeno jasno, američka politika, te 1990. godine, sagledavala situaciju u Jugoslaviji, stanje i perspektivu razvoja s jedne strane i kako je djetinjasto naivno razmišljala bosanska ulema tog vremena. Posebno je vrijedno primjetiti američko upućivanje bosanskih muslimana na potrebu da stalno naglašavaju sekularizam i tzv. evropske vrijednosti kao ideal kome bosanski muslimani teže u organizaciji države i društva, da stvaraju i formalne i neformalne lobističke veze u zapadnim metropolama i da u nadolazećem neizvjesnom vremenu, sarađuju sa bosanskim komunistima.
U vezi ovog posljednjeg momenta, primjećujem, da je rahmetli profesor Muhamed Filipović, upravo to zagovarao i savjetovao predsjedniku Izetbegoviću – saradnju sa komunistima; naime, komunisti su republiku BiH stvarali i normalno je da će se za nju i boriti. To je bilo stajalište profesora Filipovića, a vidimo da je i američka politika isto preporučivala. Pa ipak, i to, kao i ostale američke preporuke iz ovog članka, kao da je na jedno uho ušlo, a na drugo izašlo. Jer, procjenjujući današnje stanje, i nakon čitanja ovog članka, utisak je, da je i danas u Bošnjaka ista duhovnu pometenost i da mrdnuli nisu iz te 1990. godine. (N. Filipović)
Prof. dr. Enes Karić
(Izvadci iz opširnijeg teksta)
Ovo su samo moja sjećanja o posjeti Roberta Rackmalesa. (…)
Ugledni američki diplomata je došao sa jednim svojim ađutantom, pozdravio se i rukovao sa svim prisutnim u gostinskoj sobi Islamskog Teološkog Fakulteta (ITEF-a). Čim je podijeljena kahva i kisela voda, vrata su se zatvorila, štaviše zaključala. Naš predstavnik je biranim riječima pozdravio gospodina Roberta Rackmalesa i njegovog uveliko mlađeg saradnika. (Ovaj drugi, plave kose i plavih očiju, sve je pisao … rijetko bi na nas prisutne bacao svoj pogled, kao da mu je bilo preče da zapiše svaku riječ kako svoga šefa Rackmalesa, tako i one riječi koje su, s posebnom hrabrošću, izustili mnogi s naše strane).
Razgovor je počeo tako što je gospodin Robert Rackmales u samom uvodu rekao da je, koliko on zna (i koliko se vidi po obavještajnim izvorima njegove vlade), Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija u velikoj opasnosti i na rubu raspada. Vlada SAD-a ne smatra da će iz eventualnog raspada SFRJ bilo ko na Balkanu imati unosnu žetvu. Stoga se, zasad, stavovi vlade SAD-a za nijansu ili dvije razlikuju od stavova nekih važnih evropskih zemalja, na primjer Savezne Republike Njemačke. Ministar Hans-Dietrich Genscher zagovara raspad SFRJ, vozi brzo i bez kočnica, ali mi iz naših izvora znamo da on govori ono što mu sugeriraju hrvatske i slovenačke vlasti. A te vlasti ja ovdje sada neću nazvati secesionističkim.
’Vidite’, nastavio je gospodin Robert Rackmales, ‘uvijek je bolja evolucija negoli disolucija. Naravno, ako i kad je to moguće. Nego, ja sam došao kod vas, čuo sam za ovaj Fakultet, islam je meni jedna jako zanimljiva pojava na svjetskoj pozornici, ali o tome sad nećemo. Hoću da čujem: Šta vi mislite, da li ste vi kao Muslimani, a pod Muslimanima sa velikim M ja mislim na bosanskohercegovačke muslimane, s vama ja Albance ne uzimam u obzir, dakle, da li vi Muslimani, to jest vaše upravljačke strukture, čitate ove znakove vremena na obzorjima? Vidite li vi da je sve na vršaju? Da li vi mislite da ste u opasnosti? Da li su nacionalno hrvatstvo i nacionalno srpstvo u Bosni i Hercegovini jači od zavičajnog bosanskohercegovačkog pripadanja svih ovoj jugoslavenskoj republici?ʼ
Jedan naš rekao je gospodinu Rackmalesu da ‘on kao on’ sumnja da će biti rata, jer Evropa i cijeli Zapad su ‘jedna demokratska hemisfera’, i tako to. I oni, to jest Evropa i Zapad, samim svojim ugledom snažno stoje kao veliki branik bilo kakvom ratu u SFRJ.
Jedan naš drugi je rekao da rata neće biti jerbo u današnjem svijetu ljudi su navikli, čak i u zemljama socijalizma, na ugodan i luksuzan život. Prema tome, i za Boga miloga, kome je do toga da napusti luksuzne stanove i da potom skače po gudurama i jarugama? I spava među zrikavcima?
Jedan naš treći je rekao da smatra da rata neće biti i da će se SFRJ mirno i demokratski razići jer i sami Srbi znaju da u svojim rukama drže većinu preduzeća i tvrtki od Triglava do Đevđelije. Zapodijevanje rata značilo bi da će se uništiti osnove dostignutih standarda života, a oni, ti privredni kapaciteti, svako to zna, nisu za zanemariti.
Jedan naš četvrti rekao je gospodinu Rackmalesu da rata neće biti jer danas su svjetski demokratski mediji, recimo CNN, tako jaki da bi sve, sva ta eventualna ubijanja i masakre, uživo prenosili! A zna se da se i najveći zločinci stide da se njihovi zločini javno prenose i otvoreno obnaroduju…
Jedan naš peti, spomenuo je veliki islamski svijet, od zapada Maroka do istoka Indonezije. Rekao je: Ako se srpska politika odvaži da udari na bosanskohercegovačke muslimane, to bi smjesta podiglo milijardu i toliko miliona muslimana na noge, došlo bi do naftne blokade, i tako to… (Naša profesorica engleskog na ITEF-u je, upravo viktorijanskim akcentom, sve ovo prevodila uglednom gostu. Ovaj koji ovo piše s poštovanjem se sjeća te drage, umne, znane i plemenite profesorice.)
S naše strane rekli smo gospodinu Robertu Rackmalesu, dragom gostu, još ponešto. On je sve pažljivo i parlamentarno saslušao. Onaj njegov plavokosi asistent ili ađutant sve je pomno, i bez riječi, bilježio. Svaku zapetu metnuo je na njezino mjesto. Kako je susret odmicao on bi nas ponekada, gotovo sažalno, pogledao svojim prodornim plavim očima.
Potom je gospodin Robert Rackmales uzeo riječ i kazao sljedeće (ovdje se njegove riječi bilježe po sjećanju zapisanom dva ili tri mjeseca nakon što je ugledni gost napustio ITEF):
“Ja nisam došao da među vama širim defetizam. Štaviše, nakon što sam sve vaše čuo, nemam snage da vam kažem da ste naivni. Jedino što bih vam mogao savjetovati jeste da budete realni i realno pratite situaciju.
I što prije pošaljete vaše najsposobnije ljude da budu prisutni, iako neformalno, od Berlina do Washingtona.
Jer, znajte ovo:
Vi u važnim evropskim zemljama i na Zapadu trebati imati prijatelje. A ako ih budete imali više, po vas će biti bolje.”
”Naše informacije govore da će gospodin Alija Izetbegović za par dana osnovati političku stranku. To nije dovoljno za suverenost Bosne i Hercegovine, iako je, naravno, značajno jer radi se o demokratskom činu. U slučaju otcjepljenja Slovenije i Hrvatske, Bosna i Hercegovina kao jedna od republika SFRJ mora imati od same sebe proveden i demokratski organiziran referendum o nezavisnosti.
Vi, bosanskohercegovački muslimani, bez uspješno provedenog referenduma, nećete moći biti državotvorna komponenta u Bosni i Hercegovini. Bez referenduma vi ste u pogibeljnoj opasnosti da budete reducirani na jednu (ionako) omraženu vjersku grupu. I neka znate: Naši obavještajni izvori govore da će taj referendum, ako do njega i dođe, biti veliki rizik! Ali bez referenduma za nezavisnost niko neće htjeti, niti smjeti, priznati nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. To je prvo. I rekao bih glavno što vam prenosim ispred moje vlade. Iako vas moja vlada, razumije se, ni na šta ne nagovara.”
”A drugo što vam savjetujem jeste da od danas, pa ubuduće, sugerirate medijima u kojima vi imate kakva-takva upliva, da stalno govore o tome da će Bosna i Hercegovina biti demokratska država, da će braniti ljudska prava, da će se bespogovorno pridržavati evropskog i zapadnog sekularnog parlamentarizma i liberalizma, da će u njoj kao državi sve tradicije: religijske, jezičke, nacionalne, zavičajne…, imati državnu zaštitu i sponzorstvo… I da zagovarate princip jasne i transparentne odvojenosti religije od države…”
”Treće što vam savjetujem u kontekstu je ovog što je ovaj jedan vaš gospodin kazao o islamskom svijetu.
Znate, islamski svijet je jedna izmišljena kategorija, to jest, ako taj svijet i postoji, on je na razini emocija i pobožnosti.
Za mene kao diplomatu uvijek ono realno preteže. To jest, ima Egipat, ima Turska, ima Saudijska Arabija, ima Iran, i tako dalje. A islamski svijet? Molim vas, taj islamski svijet je prisutan u molitvama po kućama i tekijama, zavijama i džamijama, mevludima i obredima, vjenčanjima i svečanostima obrezivanja muške djece… Islamski svijet – to je jedna posve plinovita kategorija. Koliko ja znadem povijest, sve od poraza Osmanske imperije pod Lepantom 1571. godine, sve od tada islamski svijet tone u istočnjački drijemež, u orijentalni san, kako je to rekao Hegel. A Bosne i Hercegovine što se tiče, ona na svoje noge nije stala sve od provale princa Eugena Savojskog, 1697. godine.”
”I posljednje, ali ne i najmanje važno, što želim da vam kažem jeste i ovo:
Stupite odmah u kontakt sa vašim komunistima.
A ko su vaši komunisti? Svi oni bosanskohercegovački muslimani i svi oni Srbi i Hrvati koji su sada na vlasti i koji kažu da su komunisti ili, bolje rečeno, socijalisti, ali koji razumno gledaju na Bosnu i Hercegovinu. Jeste da su to komunisti, ali oni su vaši komunisti! Molim lijepo! Jedan američki evangelički pastor imao je običaj reći: ‘Sa svojim sotonom se i do anđela dođe!’
Jer, naime, poslušajte ovo što ću vam reći:
Zapadni slobodni i demokratski svijet je sredinom ovog dvadesetog stoljeća morao birati uz koje će od dva strašna zla stati, da li uz staljinizam-komunizam ili uz nacizam-fašizam. Odlučili smo, u cilju slamanja opakijeg zla, to jest nacizma-fašizma, da uspostavimo savez sa manjim zlom, to jest sa staljinizmom-komunizmom. Stoga, ne zaboravite da su i komunizam ili, pak, socijalizam, pobjednička strana nakon 1945. godine. A onda smo mi, bez naše volje, ušli u hladni rat sa tim manjim zlom zvanim staljinizam-komunizam. Upravo ovih godina slobodni zapadni svijet krenuo je u raspakivanje tog staljinističko-komunističkog lagera. Napominjem, u mojoj vladi još ima mišljenja da bismo sa cjelovitom socijalističkom Jugoslavijom lakše završili sa tim lagerom. Ali, molim vas, događaji pretiču jedni druge. Malo ko zna šta će se doista sutra desiti…”
”Pozdravljam vas srdačno, i poručujem vam: U slučaju raspada SFR Jugoslavije moja vlada će stajati uz sve one demokratske stranke i institucije na zapadnom Balkanu. I bodriti vas! Živi mi i zdravi bili. I vidjeli se u boljim vremenima!”
Gospodin Robert Rackmales ustade, od onog asistenta plave boje i očiju uze svežanj raznih prospekata u boji koji su govorili o obrazovnim šansama u SAD-u. Podijeli nam ih srdačno i izusti samo šest riječi na srpskohrvatskom:
”Evo vam malo ova američka brobaganda.”
Link: Oslobođenje, Sarajevo, 29. 8. 2021.
https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/teme/americki-diplomata-robert-rackmales-posjetio-itef-685102