Originalno grotlo gusterne (šterna, cisterna, spremnik za vodu) dubrovačke kuće Sandalja Hranića; dislocirano je i danas se čuva u muzeju u Dubrovniku.
Amir Isajbegović
PREDANJE O GOTSKO-ARIJANSKIM KORIJENIMA
Predanje da su Isabegovići došli sa sjevera s prostora Njemačke, kojem sam i sam svjedočio kroz priče svoje stare majke i svoje tetke, djedove sestre, dijeli se s ostalim plemenitaškim obiteljima naraštajima. Ono je toliko jako da se na toj osnovi okupila grupa istaknutih Bošnjaka koja je 1. 11. 1942. poslala memorandum Adolfu Hitleru. U memorandumu se u okviru političkih tema, hrabro na granici ludila, analizira i kritizira firerovu politiku i političke odluke. Neovisno o samoj nacističkoj konstrukciji pisma, koja nije predmet ove priče, već ono što je interesantno i veza s ovom temom je da ujedno objašnjavaju da su oni, potpisnici memoranduma, sljednici Gota kao germanskog plemena, u Bosnu doselili sa sjevera, u 3. stoljeću, u tadašnju rimsku provinciju Iliriju, te se zatim u 6. stoljeću, kad Ilirija potpada kralju istočnih Gota Teodoriksu, mijenja stari rimski naziv u Bosna u narječju „Bosen“, što znači dobar čovjek.
Sama pomisao da su se uopće usudili direktno iznositi mišljenje prvom čovjeku Trećeg Reich-a dokaz je lucidnosti zasnovane na neopisivoj uvjerenosti o pripadnosti germanskom narodu stanovništva Bosne, poglavito Bošnjaka.
Današnje suvremene metode DNK analize i praćenja porijekla po Y-DNK markerima potvrđuju kroz nalaz udjela „I“ haplogrupe u stanovništvu prostora bivše Jugoslavije ovu intimu odnosa Bošnjaka u rascjepu istoka i zapada kao i validnu spoznaju arijanstva većinskog dijela te populacije.
Često sam za vrijeme Jugoslavije dolazio u razmišljanju pred zid, osobno i sam u tom rascjepu između onoga što mi je porodično predanje donosilo, a nisam mogao objasniti znanjem koje mi je školstvo u socijalizmu davalo kao i nedostupnost dostatnog znanja van okvira oficijelne politike, okoline i utjecaja skretničara povijesti koji su mi unisono naturali „fake“ da sam Turčin govoreći:
„Možda su neki drugi Bošnjaci islamizirani Hrvati i Srbi, ali vi Isabegovići, vi ste Turci.“
Lijevo, detalj grba Kosača, sa sačuvanog grotla gusterne dubrovačke kući Sandalja Hranića.
U prilog arijanskim korijenima može se navesti titula hercega Stjepana Kosače kojom se on samoprozvao hercegom od sv. Sabbe (Santa Sabba) želeći naglasiti vezu s arijanstvom i gotskim porijeklom dovodeći se u vezu s mučenikom i svecem Sabbas the Goth (334 – 372, svetac umro u progonu poslije Wulfile početkom travnja 372. godine).
Dački svećenici su poslali Sabine relikvije (66) u Cezareju, u Kapadokiju 373. ili 374. godine s pratećim pismom „Epistle of the Church of God in Gothia to the Church of God located in Cappadocia and to all the Local Churches of the Holy Universal Church“ (odnosno „Poslanica Crkve Božje u Gotiji Crkvi Božjoj koja se nalazi u Kapadokiji i svim Mjesnim crkvama Svete Univerzalne Crkve“), pisano na grčkom, najvjerojatnije od strane biskupa sv. Betranion (Vetranion) od Tomi (Constanta). (67)
Kosače su održavale komunikaciju s mjesnim crkvama Svete Univerzalne Crkve s područja Kapadokije i kontaktne zone sa Sirijom te s enklavom Bošnjaka na Sinaju vezano uz manastir sv. Katarine.
U svom djelu „Predslavenski korijeni Bošnjaka“ Ibrahim Pašić zaključuje da sam korijen plemena Kosača pripada ilirsko-gotskom rodu. (68)
Jedinstveno ime Sandalj nas također dovodi u direktnu vezu s Gotima jer je ono gotskog porijekla utemeljeno u gotskom „sanda f“, prožeto u germanskoj antroponimiji oživljeno u imenima antroponima Guisando, Sanda-mir, Sanda-olf, Sandila, odnosno u razradi langobardske varijante, te se dolazi do zaključka da se radi o slaveniziranoj prilagodbi gotskog antroponima Sandilo. (69/70/71)
“Naši vlastiti genomi (72) nose priču o evoluciji, zapisanu u DNK; jezik molekularne genetike i narativ su nepogrešivi.“ (73)
Na putu svojih migracija najbrojnija haplogrupa Hrvatske, BiH i Srbije „I2“ s najvećom frekvencijom u Bosni i na hrvatskim otocima sudjelovala je u megalitskim kulturama Europe. U Poljskoj se nalazi karika između megalita britanskog otočja i bosanskih stećaka, a najviše se uočava sličnost s ilirskim tumulima. Povjesničari je pripisuju Gotima, prema DNK analizi izradila ju je I2 haplogrupa (zasad ustanovljeni I2a2 – čeka se I2a1), a povezuje ih scenarij migracija dijela Y-DNA „I2“ haplogrupe.
Prema tom scenariju dio današnjih pripadnika stanovništva ovih krajeva kojima pripada i porodica Isabegović došao je s Gotima nešto prije mutacije svoje subklade ispod PH908.
Prema modelu računanja genetičara vrijeme nastanka mutacije haplogrupe porodice na već doseljenom novom prostoru prema Yfull vremenu formiranja 1700 ybp je oko 300. godine što se poklapa s povjesničarima koji tumače da je naseljavanje Gota na sjeverne granice Rimskog carstva trajalo od 200. godine B.C. do 300. godine A.D.
Nekropola Grzybnica, Góra Polanowska, Borków; izvor: bialczynski.pl/slowianie-www. bialczynski.pl-borkow/
Na polaznoj lokaciji nalaze se ove zanimljive tajanstvene nekropole kao i niz drugih koje su ostajale kao trajni svjedoci po putanji kojom su se kretali. Kameni krugovi bili su mjesto okupljanja plemenskih skupova i održavanja rituala. Radi se i o jedinstvenom astronomskom opservatoriju.
Na svom putu prema toplijim i ugodnijim krajevima iz Skandinavije, zbog hladnoće uzrokovane promjenom klime, Goti su kratko nastanili taj prostor današnje sjeverozapadne moderne Poljske, a tada nastanjen germanskim plemenima s procjenom trajanja od 150 godina. I tu negdje na prostoru Pomeranije (74) naša subklada „I2“ YDNA haplotipa, postaje konstitutivni dio tog plemena Gota, s kojim se nastavlja zajedno kretati trasom prema ovim ishodišnim prostorima, sa zadnjim odrednicama obala Crnog mora i Grčke.
Ilirski nalaz Eraci kod Ploča, Hrvatska; foto E. Medanhodžić
U prvim sudarima s Rimskim carstvom zajedno u savezu s Dačanima (75) i Sarmatima (76) su neuspješni, zatim jedan duži period žive u slozi s carstvom, da bi sredinom 3. stoljeća, kao sudionik velike Gotske koalicije, invazivno urušavali Rimsko carstvo. Prilikom dolaska počinju se prelijevati preko sjevernih granica, a naročito u mirnim periodima sloge s Rimljanima i nastanjuju područje Ilirikuma na kojem su i nastali prije više od 18.000 godina i s kojeg mjesta su započeli svoje više tisućljetno putovanje po Europi.
U tu sliku uklapaju se vremenski i arheološki plemena Bastarana. „Bastarnae“ je bio generički eksonim Grko-Rimljana za označavanje različitih grupa plemena regije iznad sjeverne granice, koja se nisu mogla klasificirati kao tada prisutni Dačani ili Sarmati. Ime je moguća izvedenica protogermanske riječi „bastjan“ (od praindoeuropskog korijena bʰas-), što znači “vezivanje” ili “kravata”, te bi upućivalo da su Bastarnae imale izvorno značenje koalicije ili skupa plemena. Iako su Bastarnae skupina plemena, osnovno stanovništvo Bastarnae je uvijek bilo germansko u jeziku i kulturi. Pojam Goti Bastarni je mogući korijen za slavenizirano „Dobri Bošnjani“.
Goti Bastarni – Goti Basani – Dobri Bošnjani — Bassania = Bosna.
Prvi pomen „Bassania“ odnosno regije Bosne imamo u rimskom vojnom priručniku „Antonini Intinerarium“, koji nam se također uklapa u vremenski kontekst, jer datira iz 3. stoljeća i označava teritorij Donje Panonije odnosno Bosanskog bazena.
Itinerarium Antonini
(Balkanic roads)
|
131 |
01 | Mursa civitas | 26 | ||
| 02 | Cibalas civitas | 23 | |||
| 03 | Ulmos vicus | 22 | |||
| 04 | Sirmi civitas | 26 | |||
| 05 | Bassianis civitas | 18 | |||
| 06 | Tannino classis | 30 | |||
| 132 | 01 | Singiduno castra |
Prvi pomen Bosne – Itinerarium Antonini Augusti, (Registar puteva); izvor: en.wikipedia.org/wiki/Antonine_Itinerary, (external links – Itinerarium Antonini Augusti (the Balkanic road at SOLTDM.COM)
Koji su još mogući scenariji dolaska kazate Isabegović na područje Helma i koliko je većinska konstitutivna haplogrupa naroda koji danas naseljavaju Ilirik PH908 bila i konstitutivna u samih Ilira? (77)
Sve komponente naroda koji danas nastanjuju Ilirik, (ne uključujući komponente haplogrupa koje su došle naknadno migracijama poslije 6. stoljeća), su baštinici Ilira. Odnosno ne mogu biti cijeli narodi, već samo dijelovi tih današnjih naroda, sljednici Ilira, jer su u međuvremenu nadograđeni došljacima slavenske haplogrupe R1a, te grupa anatolsko i hunsko-turskog porijekla J i K, koje su došle utjecajem Otomanskog carstva.
Kod najraširenije haplogrupe I2a subklade PH908, koja jedina punopravno nosi naziv „Dinarik“ s obzirom na njenu mutaciju za koju znamo kada se dogodila (formirana prije 2.100 godina do 1.750 godina) odnosno njenu klasu više S17250 (formirana prije 2400 godina) od koje se odvojila, mi još uvijek ne znamo točno mjesto gdje se to formiranje odnosno mutacija dogodila. Za definiranje mjesta mutacije nedostaje nam arheogenetskih nalaza s područja Ilirika iz perioda antike. Prema brojnošću sadašnjih nalaza PH908 s malim FAR-om (78) iz vremena formiranja s područja Panonije u ovom trenutku mjesto nastanka zaokružujemo za to područje.
Nastavno, ukrajinska genetičarka Utevska (79) u svom iscrpnom radu o I2 haplogrupi, neutemeljeno i proizvoljno postavlja Ukrajinu za mjesto mutacije subklade PH908, iako se sve njene bitne grane nalaze na Helmu, i tu ima najveći diverzitet, a i najveću frekvenciju u okviru founder efekta (80) u bosanskom bazenu okruženom rijekama Unom, Savom, Drinom, morem i hrvatskim otocima na jugu.
S obzirom na logičan zaključak, temeljen na analizi genetskih uzoraka muške populacije svih onih koji su do sada napravili YDNA genetski test i svih arhivskih nalaza iz pronađenih, a obrađenih povijesnih izvora kostura, definitivno odbacujem teoriju o njenoj migraciji zajedno sa Slavenima, jer je njena prisutnost u Iliriku neupitna prije slavenske haplogrupe R1a.
Ono što nam slijedi je nekoliko novih mogućih scenarija:
- da je došla s germanskim plemenom Bastarnae, a samo formiranje, s obzirom na mutaciju, nastaje na tom putu, negdje od područja današnje južne Poljske prema ovdje;
- da je došla migracijom s keltskim plemenom Volcae 881 – 829, također s formiranjem svoje grane s obzirom na mutaciju na tom putu ili dolaskom na ove prostore. Volcae su poznati po svom prodoru u Makedoniju u 3. st. BC te po bitki s Grcima iz 279. BC;
- da je samostalno došla i već prisutna na prostoru Ilirika u okviru mutacije S17250 s time da su se onda subklade S17250 širile dalje, a ona ostaje većinski na prostoru Ilirika, gdje onda razvija i svoju najveću frekvenciju. U tom slučaju najveća frekvencija nije rezultat founder efekta već je logičan slijed mjesta formiranja subklade PH908. Tome bi bilo posljedično vrijeme naseljavanja u predilirskom dobu.
U svim gore navedenim mogućim scenarijima S17250, koji je viši genetski razred PH908, dolazi s područja današnjeg Baden-Würtenberga gdje je formiran.
Moramo ponoviti da je PH908 subklada matične haplogrupe I2, koja je nastala na području Dinarida (83) negdje prije 18.000 godina, pa se prema tome, ona u svojoj migraciji prostorima Europe, zapravo vraća svojoj točci nastanka. Dinaridi su njena matica.
Ilirija, Hallstatt (Halštat) kultura i Bosna u krvnoj, kulturološkoj i prostornoj vezi prije 27 vijekova. Francuska nacionalna biblioteka – Atlas Europa kroz vijekove (detalj mape Europe; fokusirano na Illirii i Bosnische Hallstattk) – Altere EisenZeit 700 – 450 v. Chr.
Halštatska kultura je rana europska kultura željeznog doba u razdoblju od 800. do 450. godine prije Krista. Najveće arheološko nalazište ostataka ove kulture nalazi se u austrijskom gradu Hallstat po kome je i dobila ime. Podijeljena plemena Ilira u svojim vlastitim nezavisnim zajednicama, imala su svako za sebe vlastitog izabranog vođu i vijeće starješina. Iliri, kao skupina srodnih naroda i heterogene mješavine domaćina s došljacima indoeuropskog podrijetla, koji su naseljavali središnji i zapadni dio Helma, bili su jedni od nositelja ove kulture.
Zbog nasljeđa kulture brončanog doba iz koje su oni proizašli smještene oko već spomenutog Hallstat, pojam „halštat“ se ujedno koristi za identifikaciju Ilira prije njihove etnogeneze na području zapadnog i središnjeg Helma. Ta naslijeđena kultura je bila kultura pokala iz koje se Europom proširila prva obrada metala.
Kombinacijom naslijeđenih znanja iz kulture pokala i novonastalih vještina i znanja stvorena je metalurška Ilirsko-halštat kultura.
(Nastavit će se)
—————————————————————-
66 ^ Peter Heather, The Goths in fourth century, p. 112.
67 ^ Sveti Bretannio (Bretanion, Bretannion, Vetranio, Vetranion) je biskup kapadokijskog porijekla iz Tomi, današnja Constanta, Rumunjska iz četvrtog stoljeća. Bio je protivnik arijanskog vjerovanja odnosno pobornik nicejskog te je zbog razilaženja u duhovnom pogledu s carom Valensom prognan međutim kasnije pomilovan i vraćen.
68 ^ Ibrahim Pašić, Predslavenski korijeni Bošnjaka, Knjiga 2. Sarajevo 2009. p. 263.
69 ^ Ibrahim Pašić, Predslavenski korijeni Bošnjaka, Knjiga 2. Sarajevo 2009. p. 402.
70 ^ Ferdinand Holthausen, Gotisches etymologisches Worterbuch, II. Edicija 2002. p. 85.
71 ^ Willibald Kraml und Hermann Reichert, Lexikon der altgermanischen Namen, Band I, Wien 1987. p. 585.
72 ^ Genomi su svi nasljedni podaci nekog organizma kao cjelokupni genetski materijal ukodiran u DNK obuhvaćajući i gene i ne kodirajuće sekvence DNK.
73 ^ Kenneth R. Miller – “Our own genomes carry the story of evolution, written in DNA, the language of molecular genetics and the narrative is unmistakable”.
74 ^ Pomeranija (njemački: Pommern) je povijesna primorska pokrajina u sjeveroistočnom dijelu Njemačke i sjeverozapadnom dijelu Poljske.
75 ^ Dačani (lat. Daci, grč. Δαϰοί, Dakoí) su tračka plemena s područja između Dunava i Karpata.
76 ^ Sarmati (lat. Sarmatæ, grč. Σαρμάται) su starovjekovni iranski narod.
77 ^ Iliri su objedinjena skupina srodnih naroda koji od prapovijesnoga doba nastanjuju zapadni i unutarnji dio Helma. Ilir je sinonim za slobodan.
78 ^ FAR je metrika Jari Kinnunena a predstavlja odnos formiran-prema-starosti „FAR“ (formed-to–age ratio).
79 ^ O.M. Utevska 2017 et al.
80 ^ Founder efekt ili učinak utemeljitelja je pojava u populacijskoj genetici gubitka genetske varijacije u procesu nastanka nove populacije iz malog broja jedinki veće populacije.
81 ^ Plemenska konfederacija keltskog identiteta koja se poslije prolaska Helmom naselila u središnjoj Anadoliji stvorovši novi identitet poznat kao Galati.
82 ^ Etimološki gledano naziv „Uolcae“ može se povezati kao „vuk“ ako slijedimo galijski „uolco“.
83 ^ Dinaridi su ulančano gorje smješteno između jadranske obale i rijeke Save u potezu oko 645 kilometara od rijeke Soče i Trnovskog Gozda na sjeverozapadu do rijeke Drim i Prokletije u sjevernoj Albaniji na jugoistoku.
(Za bosanskepoglede.com priredio – Nihad Filipović)
Vezani članak:
http://bosanskipogledi.com/2022/12/17/porijeklo-roda-isajbegovici-1/