Antička ilirska gradina Blagaj, jedna od rezidencija Sandalja Hranića Kosače, kasnije Stjepana Vukčića Kosače, po kome u narodu ostaje i danas poznata kao Stjepan grad.
Amir Isajbegović
NASTANAK PREZIMENA OBITELJI ISABEGOVIĆ
Prezime je vjerodostojan spomenik materijalne i duhovne kulture ljudi i osobe koja ga je stvorila i koja ju čuva kao izraz neprekinute uspomene. Kako je prezime povezano s feudalnim poretkom u trenutku kada se obitelj organizira kao krvna i proizvodna jedinica uključena u povlaštene ili potlačene, budući da su se matične karte rođenih, vjenčanih i umrlih počele čuvati od Vijeća Tridenta, 1545 – 1563, (111) u koje su upisana prezimena za sve društvene klase, može se zaključiti da je također i u zemljama pod Osmanskim carstvom, početkom 16. stoljeća, prezime postalo u jednom trenutku trajno, nepromjenjivo i nasljedno.
Prezime Isabegzade, Isabegović, Isajbegović nastalo je u tom trenutku i to po patronimu koji su nosili sinovi Isa-bega Ishakovića: Mehmed-beg, Ali-beg, Muhamed-beg i Hasan-beg Isabegović. Nakon njih sve generacije njihovih potomaka imaju isto prezime.
Dakle, može se utvrditi da prezime pripada grupi prezimena koja izražavaju krvno srodstvo, tj. potomstvo kroz odnos roditelj – dijete. Uz prezime, na koje su ponosni, članovi obitelji njeguju i usmenu tradiciju pripadnosti plemenu Kosača, te tako baštine ugled i imovinu.
Ekscentrični znanstvenik, poznat među teoretičarima zavjera, Dr Mensur Omerbašić (112) porodicu Isabegović kroz svoju kompleksnu antisemitističku teoriju zavjere dovodi u vezu s masonima preko čijih loža sudjeluju u mreži nadvlasti u brojnim zemljama i ide toliko daleko da navodi da su Isabegovići instalirani u ranom srednjem dobu kao kripto-Jevreji (113) iz porodice Isenberger na područje Balkana. Po njemu Isabegzade u sebi nosi „zade“ kao jevrejsko značenje za „sjeme“ tj. rod ili lozu koja je sudjelovala u imperijalnom prodoru protocivilizacije Ilira u predantički svijet i u osnivanju Kraljevine Izrael. Tvrdnje Dr. Omerbašića nemaju utemeljenje u povijesnim faktima.
ISABEGOVIĆ ILI ISHAKOVIĆ – DVOJBA?
U nekim dokumentima se navodi da je ime obitelji (koju je osnovao Ishak beg) – Ishakovići. To je pogrešno. Ishak-beg je bio utemeljitelj obitelji i prva generacija po prezimenu poslije njega se patronimom zove Ishakovići. U ovom razdoblju utemeljenja obitelji još nije bilo poznato obilježavanje obitelji prezimenom, ali to se s vremenom događa, kako u Europi, tako i u Osmanskom Carstvu, u sljedećoj generaciji, koja u tom trenutku nosi patronim najjačeg predstavnika tog trenutka – Isa-bega; i od tada će svi nadalje biti Isabegović.
Prijelomni moment u Europi je bio ekumenski Tridentski koncil s prekidima u razdoblju 1545 – 1563, nakon čega je započelo evidentiranje prezimena za sve feudalne klase. Paralelno u ovom vremenskom periodu prisutni su Ali-beg Isabegović, Mehmed-beg Isabegović aka Čelebi, Muhamed-beg Isabegović (114) i Hasan-beg Isabegović, a zatim nastaju i prve generacije nakon njih Barak-beg Isabegović, Bali-beg Isabegović…
Kula herceg Stjepana Kosače – Stari grad Ljubuški, 15 stoljeće.
I sve ostale generacije, koje dolaze kasnije, pronose baštinu kroz trajno sjećanje u prezimenu Isabegović na patronim iz vremena kada je prezime nastalo. Prezime Isabegović pripada obitelji prezimena koja su nastala na osnovu oznake krvne veze koja pripada odnosu oca i sina. Slavenizirano prezime s patroniziranim sufiksom “- ić” u skladu je s vremenom, mjestom i načinom stvaranja prezimena za razliku od arhaične turske verzije sa sufiksima “- zade” i “- oglu” koje nigdje nisu preživjele u praktičnoj upotrebi osim oblika “Isabegzade” koje je u upotrebi kada želimo pokriti sve oblike prezimena, objediniti ili naznačiti da se nešto odnosi na sve oblike prezimena; ili Isabeyzade koje nalazimo na području današnje Turske.
Za obitelj Isabeyzade trenutno nemamo potvrdu Y-DNA da su oni povezani s maticom bosanskih korijena. U pravilu, kad se želi naglasiti neslavensko podrijetlo obitelji, pisac bi često upotrijebio ovaj turski oblik prezimena Isabegzade ili Isabeyoglu, iako obitelj Isabegović nema niti slavensko niti tursko porijeklo.
Prefiks “hadži” (haji,haci) ili skraćeno “h” je bio u upotrebi samo u 19. stoljeću, ali je brzo stavljen van praktične uporabe. “Hadži” je značilo da je osoba obavila hadž (115) ili da je potomak od osobe koja je obavila hadž.
Porodično ime ima pet korektnih formi:
- Isabegović/Isajbegović – slavenska inačica – još uvijek u upotrebi sa i bez „j“.
- Isabey – neslavenizirani oblik prezimena – još uvijek u upotrebi.
- Hadži-Isabegović – slavenska inačica s prefiksom “Hadži”ukazuje da je osoba obavila hodočašće ili da potječe od osobe koja je bila na Hadžu – nije više u upotrebi.
- Isabegzade – turska inačica – nije u upotrebi u osobnim dokumentima – ima ulogu da se nešto odnosi na sve oblike prezimena nakon njihova osnivača Ishak Bega Hranića.
- Isabeyzade&Isabeyoglu – moguće grane u današnjoj Turskoj – još uvijek u upotrebi.
Pogrešne forme prezimena su: Ishaković, Isaković, Ishakbeyzade. One su ispravne jedino u slučaju kada se odnose na prvu generaciju iza Ishak-bega tj. na njegove sinove Isa-bega, Baraka i Aseb-Aliu.
Ishakbeyoglu je moguća grana na teritoriju Turske, nastala poslije sinova Ishak bega Hranića koji su se nastanili tamo u 15. stoljeću. Daljnja DNK istraživanja će potvrditi ili osporiti sadašnje nalaze i ujedno otkriti nova saznanja. Za potvrđene DNK osobe iz Turske ne znamo jesu li se nastanile u Maloj Aziji za vrijeme Osmanskog Carstva ili su tamo stigle iz Europe tisućama godina prije ili su mješavina obadva scenarija.
ULOGA U POVIJESTI
Pripadnici obitelji Isabegzade igrali su vodeću ulogu u 15. i polovici 16. stoljeća na području Bosne i Hercegovine i Skopskom Sandžaku (Skoplje). Iz Istanbula je “Velika porta” ograničavala utjecaj i radila na smanjenju moći, kako lokalnog bosanskog plemstva, tako i obitelji Isabegović, kako bi lakše kontrolirala područja pod svojom upravom te kako bi spriječila da itko postane prejak i da se otme kontroli. Njihovu stoljetnu dominaciju nad gradom Skoplje zamijenili su guverneri “devşirme” podrijetla. (116) Tijekom dvije glavne ere konačnog administrativnog ustrojstva Osmanskog Carstva kao posljedica takve politike bilo je iscrpljivanje i nestanak čak čitavih obiteljskih podružnica, tako da su ulazak Austro-Ugarske Monarhije u ta područja u svom dostojnom aristokratskom i vlastelinskom statusu Isabegzade preživjeli u tri grane (117):
- Isabegovići iz Gornjeg Rahića iza Isa-bega Isabegovića oženjenog Adila Hanumom Gazibegović (118) i Bećir-bega Isabegovića,
- Isabegovići ogranak iz Rainaca kod Tuzle nakon Hasan-bega Isabegovića (119), i
- Isabegovići iz Bijeljine.
Veličina njihovih posjeda, broj i veličina kmetskih naselja i broj kmetova naznačen je u arhivima Habsburške monarhije do kraja 1918. godine.
Politika Kraljevine Jugoslavije, kroz pljačku agrarne reforme i kroz druge društvene pritiske otvoreno je uništavala i bosansko plemstvo i bosansko nepravoslavno stanovništvo.
Krajem Drugog svjetskog rata Komunistička partija Jugoslavije je do izdisaja, potpuno uništila cijelo plemstvo na području novonastale države, a obitelj Isabegović prilagođavala se novim društvenim okolnostima.
Lišena materijalnih posjeda obitelj Isabegović zadržala je ponos i čast prenoseći tradiciju o svome podrijetlu na nove generacije. Članovi obitelji Isabegović bili su veliki dobročinitelji (Waqif) (120) od svog osnutka i donirali su svoja imanja za potrebe društva i vjerske zajednice. Veliki dio naslijeđene imovine iz razdoblja Kraljevine Bosne i proširene za vrijeme Osmanskog Carstva, darovan je u skladu s propisima nove usvojene vjere Islama. Udarili su temelje mnogih gradova, izgradili infrastrukturu, ulice, hamame, hotele, skloništa, sakralne objekte, mlinove, stotine trgovačkih centara i velikodušno su ih darivali zajednici.
POZNATI ČLANOVI
Najveći i najpoznatiji od njih su Ishak-beg Hranić (14. i 15. st.), Isa-beg Ishaković Hranić (15. st.), Mehmed-beg Isabegović Čelebi (15/16. st.), Abdulfettah (17. st.), J.B. Isabey (18. st.), Hasan-beg Isabegović (19. st.), Isa-beg Isabegović (početak 19. st.) Isa-beg Isabegović (kraj 19. st.), Bećir-beg Isabegović (kraj 19. st.), Hamdibeg Isabegović, Osmanbeg h. Isajbegović i Husein-beg Isabegović (20. st.). Pošto je bio običaj djecu imenovati uglavnom po djedu ili drugim precima, tako imamo pojavu velikog broja članova obitelji s istim imenima.
————————————————————
111 ^ Vijeće Tridenta ili Trenta je ekumensko vijeće katoličke crkve održano u periodu između 1545. i 1563. godine u talijanskom gradu Trentu, koje ujedno predstavlja konferenciju vjerskih dostojanstvenika iz cijelog svijeta, čiji je cilj sastajanja rasprava i glasovanje o teološkim pitanjima; održalo se kroz 25 sjednice pod tri pape (Papa Pavao III. 1545 – 1547, Papa Julije III. 1551 – 1551. i Papa Pio IV. 1562 – 1563).
112 ^ Dr Mensur Omerbašić (Mensur pl. Omerbašić, Omerbashich), doktor sociologije, sudski tumač za engleski jezik, doktor geodezije (University of New Brunswick – UNB – Canada), znanstvenik u području teoretske geofizike i globalne planetarne geodezije, konspirolog.
113 ^ Dr Mensur Omerbašić: Kripto-Jevreji Balkana, https://wiki.royalfamily.ba/wiki
114 ^ Zubčević, Doc. Dr Asim (2015), Book Ownership in Ottoman Sarajevo, 1707 – 1828, Leiden: Leiden University, p. 86, … They included: the Muḥammad-bey Isabegović Madrasa (established around 926/1520).
115 ^ Hadž je hodočašće u Meku s obredom posjete najvećem islamskom svetištu Kabi. Putovanje se zove hadžiluk, a hodočasnik hadžija. To je peti stup Islama.
116 ^ Fleet, Kate (2009), The Cambridge History of Turkey, Vol 1, Cambridge: Cambridge University Press, p. 205, Pasa Yigit was in charge of the western uc throughout Yıldırım Bayezid’s reign (1389 –1402) and subsequently under Emir Suleyman, Musa and Mehmed I, and is mentioned as such in the early Ottoman chronicles. He was succeeded by his son, or adopted son, Ishak, who is the founder of the noble family of Ishakovic, which dominated the town for almost a century, before being replaced by governors of devširme origin.
117 ^ danas u Tuzli nalazimo sve tri grane Isabegovića.
118 ^ Hasan Gazibegović, Familija Gazibegović u prostoru i vremenu, Gračanica 2004. str. 159
119 ^ Kamberović, Dr. Husnija (2003), Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878 – 1918, Zagreb: Hrvatski institut za povijest u Zagrebu, p. 187; nasljednici Hasan-bega H. Isabegovića iz Rajinaca (Selim-beg, Mahmut-beg, Aga-beg, Ali-beg, Hasiba, udata Ganibegović, Hasija, udata Skopljaković i Almasa, udata Mehmedović) imali su 1918. godine 686,27 dunuma begluka u Prnjavoru kod Zvornika. Rašid-beg H. Isabegović iz Tuzle.
120 ^ vakuf (tur. vakıf, od arap. waqf: zaustaviti, zadržati), u šerijatskom pravu, zaklada ili dobro, što ga oporučitelj, vakif, svojevoljno predaje zajednici u općekorisne svrhe (u pravilu islamskoj vjerskoj zajednici ili humanitarnoj ustanovi). Uvakufiti se mogu sve nekretnine, a pokretnine samo ako su vezane uz njih. Čin postaje punovaljan sudskom legalizacijom vakufname. Vakuf može biti samostalan (srf) i obiteljski (ewlâdyyet), kod kojega dio prihoda pripada oporučiteljevim potomcima. Vakufom upravlja posebni mutevelija kojeg u prvom slučaju postavlja sud, a u drugom tu službu obavlja neopozivo neki oporučiteljev potomak. Vakuf je neotuđivo dobro. (Citiranje: vakuf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 20. 6. 2021. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63672
(Za bosanskepoglede.com priredio – Nihad Filipović)
Vezani članak:
http://bosanskipogledi.com/2022/12/19/porijeklo-roda-isajbegovici-2/