Još jedna balada u dvije verzije, iz “kataloga” narodnih pjesama o drevnoj bosanskoj plemićkoj lozi Isabegovića (Kosača), preuzeta iz jedinstvene genealoške, antropološko-historijske studije Amira Isajbegovića Kuća onih što sade dud.
Ne nalazim riječi da izrazim divljenje za ovu pjesmu. Da kažem krasna, prekrasna, do suza tužna, opet sam malo rekao. Osobna drama – žena i majka u partijarhalnim stegama, suprug i otac kao svemoćni antipod i djeca u rahljama ljubavi, samoubilačke, bezpogovorne podložnosti i zadrte egocentričnosti.
U obe verzije pjesma je kratka, ali, ni kraće pjesme, ni toliko potresne sažetosti, ni toliko tragedije. Vrh vrhova, u ravni Hasanaginice. (N. Filipović)
1.
Ja kakva je sjajna mjesečina
Ja kakva je sjajna mjesečina,
Još je ljepša Isajbegovica!
Ona rodi devet divojaka
I desetu pod pojasom nosi.
Kada pojde beže Isaj-beže,
On govori svojoj vjernoj ljubi:
“Oj, Boga ti, moja vjerna ljubo,
Ako rodiš i desetu šćerku,
Viš’ kuće ti jablan-drvo raste,
Niže kuće Drina voda teče,
Il’ se vješaj, il’ u Drinu skoči”!
Ona rodi i desetu šćerku,
I povija u bijelu svilu,
Pa je baca u studenu Drinu:
“Hajde, šćeri, majka će za tobom”.
Pa se vraća u bijelu kulu,
Pa doziva devet divojaka:
“Kad vam babo iz čaršije dojde,
Pa vas pita gdje je vaša majka –
‘Eno majke u studenoj Drini’”.
Kada vidje beže Isa-beže,
kada vidje šta je učinio,
od žalosti srce mu je puklo.
2.
Ja kakva je sjajna mjesečina
Ja kakva je sjajna mjesečina,
još je ljepša Isabegovica!
Ona rodi devet djevojaka,
i desetu nosi pod pojasom.
Njoj govori beže Isa-beže:
“Ako rodiš i desetu šćerku,
viš’ kuće ti badem drvo raste,
ispod kuće Drina voda teče,
il’ se vješaj, il’ u Drinu skači!”
Kada beže ode u čaršiju,
ona rodi i desetu šćerku,
pa je povi u tanahnu svilu,
pa je baca u studenu Drinu:
“Hajde, šćeri, i majka će doći.”
Pa se vraća svom bijelom dvoru
i uzima ključe od sehare,
pa uzima devet haljinica
i oblači devet sirotica;
sve devet ih majka svjetovala:
“Kad vam babo dođe iz čaršije,
redom stan'te, redom zaplačite,
upitajte: gdje je naša majka”?
Pa uzima svilenu mahramu,
ona ide Drini na obalu,
sveza oči pa u Drinu skoči.
Kad je beže doš'o iz čaršije,
redom sta'še devet sirotica,
redom sta'še, redom zaplakaše:
“O naš babo, gdje je naša majka”?
“Otišla je rodu u pohode,
i ostat će ovu heftu dana.”
Kada vidje beže Isa-beže,
kada vidje šta je učinio,
od žalosti srce mu je puklo.