S promocije djela dr Ibrahima Pašića, s lijeva – dr. Pašić, dr Omer Ibrahimagić, dr. Senadin Lavić i dr. Dževad Jahić.
Osvrt na sraman komentar Dženana Dautovića, (https://historiografija.ba/article.php?id=2470), u povodu posthumne dodjele nagrade Plaketa Kantona Sarajevo, dr Ibrahimu Pašiću.
Emir Medanhodžić & Suad Haznadarević
Jedna od prisutnih loših osobina nekih bošnjačkih tzv. nučnika je ulizivanje, laskanje, snishodljivost, riječju poltronstvo prema drugima koji se doživljavaju kao autoritet ili neko, kojeg takvi vide, takvim; pa onda, uvjereni da su na putu istine, a bez samopoštovanja i ličnog integriteta, takvi nude usluge tim i tim, na tamo kojekakvim adresama što njima nešto znače; a sve za sitne (i prolazne) novce i beneficije – od katedre tamo ili ovamo, do pozicije te i te, itd. itsl.
Učenik falsifikatora dr Dubravka Lovrenovića (eto mu gore imena da ga ne pominjemo iznova u ovom osvrtu, jer ni toliko u našem viđenju ne zaslužuje), nikad nije komentarisao Lovrenovićevu podvalu, s podjelom stećaka na bosanske i humske (jasno, da je ovo svjesno podvaljeno na tragu političke agende o drevnom Humu i zemljici Bosni kao separatnim entitetima, što ima svoje reference i na današnje stanje), njegovo izmišljanje termina „Bosanska krstača“, njegovo kroatiziranje bosanske historije, (gdje je sve u Bosni, od stećaka do Travničkog sira, katoličko i hrvatsko); i dakako, nikada nije komentarisao Lovrenovićevo nipodaštavanje kolege, dr Pašića, u njegovim knjigama i člancima, gdje ga naziva šarlatanom.
I dok je akademik, književnik, rahmteli Abdulah Sidran, dizao glas protesta protiv podjele na Bosanski i tzv. Humski stećak, jer je razumio šta znači i čemu vodi takvo plagiranje kulturno-povijesne baštinu Bosne i Hercegovine, Lovrenovićev učenik i apologeta, je šutio kao zaliven!
(Skrećemo pažnju čitateljima na činjenicu da je i dr Haris Silajdžić podupirao rad dr Ibrahima Pašića i da su zajedno obilazili lokalitete koje je Pašić objašnjavao u njegovim radovima.)
A zasmetalo mu je kada je dr Pašić odgovorio, u svojim knjigama i člancima, Lovrenoviću na njegove podvale.
Takođe, prošle godine, raspisao se u hvalospjevu o knjizi Ivana Lovrenovića „Bosanski križ“, kao o vrhunskom naučnom djelu historijskog značaja. A radi se malo boljoj slikovnici (fotografije mu radio sin Josip Lovrenović), bez potrebnih naučnih referenci i sadržaja (knjiga čak nema ni recenzente), složenoj u potporu podupiranja izmišljenog termina “Bosanski križ”; (dočim je riječ o bosanskim stećcima, koje su naknadnim uklesavanjem križa u XIX. i XX. vijeku, “katolicizirani” i tako u naknadnim interpretacijama, pretvarani u navodno specifične „hrvatske“ spomenike.
Autor pomenutog osvrta, resavskim pristupom i razumijevanjem historije na nivou formativnog znanja stečenog u obrazovnom procesu, bez nadgradnje u duhu i istraživačkom naporu, papagajski ponavlja teze njegovog pokojnog mentora da je Crkva Bosanska proizašla iz katoličke crkve u srednjem vijeku; što je, pristojno kazano, nategnuto laganje, jer nije povijesna činjenica.
Dr. Pašić je izdanak slobodne istraživačke misli i logike, a njegov kritičar, izdanak je matrice, idelogije i predrasuda; olovka u tuđim rukama. Njegov osvrt na posmrtno priznanje dr Pašiću je arogantno, stvarno neutemeljeno mišljenje, s onu staranu činjenica i stoga je bezobrazno podvaljivanje javnosti.
Pitanje autoru tog teksta:
Kakve veze domoljublje, koje pominjete kao ideološki konstrukt s kojeg, u naučnom poslu kreće dr Pašić, (čime u startu nastojite lišiti vjerodostojnosti njegovo djelo), kakve dakle veze ima domoljublje s povijesnim činjenicama na koje se profesor poziva i koje, tako transparentno i logički povezano, prezentira u njegovim radovima.
Pošto ne vladate i niste u stanju ponuditi kontra-argumentaciju Pašićevim nalazima, vaš osvrt je srozan na pljuvački ad hominem pamflet. Nema unutra ništa, sem objeda.
Rahmetli prof. dr. Ibrahim Pašić bio je profesor na Odsjeku za historiju Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru i jedan od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Bavio se prvenstveno starijom i srednje-vjekovnom prošlošću Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, a naročito pitanjima etno-geneze i historijske onomastike te bosanskim stećcima i muslimanskim nišanima u Bosni.
Uz veliki broj pojedinačnih radova i studija, objavio je sljedeće knjige:
- Zločin u Ahatovićima (1993),
- Toponimska srbizacija Glasinca (1996),
- Od hajduka do četnika: Stradanja i genocid nad glasinačkim Bošnjacima od najstarijih vremena do 1994. godine (2000),
- Kulin i Prijesda: Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne (2006),
- Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. 1, Od planine Romanije do istočnih granica rimske provincije Dalmacije (2008),
- Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. 2, Mile i Moštre: Ilirsko-gotski korijeni bosanske vladarske dinastije, stećka i Crkve bosanske (2009),
- Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. 3, Tračko ime Bosna i Tračani u Bosni (2012),
- Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. 4, Gotizmi i ilirizmi u Kulinovoj povelji (2013), i
- Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini (2017).
Njegovo kapitalno djelo jeste upravo knjiga Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini, za koju je zasluženo dobio specijalnu nagradu „Hasan Kaimija“, a 8. maja 2024. održana je svečanost posthumne dodjele priznanja Plaketa Kantona Sarajevo.
Od stećaka do nišana u Bosni i Hercegovini je o opsežna monografska studija koja predstavlja svojevrsnu historiju Bosanskog stećka i Muslimanskog nišana u Bosni i to je dosada, najcjelovitiji rad o kontinuitetu bošnjačke sepulkralne kulture, od vremena srednjovjekovne pa do vremena osmanske Bosne i dalje. Prateći povijesno-tradicijski kontinuitet između stećka i nišana, ova knjiga daje odgovore na brojna važna pitanja bosanske historiografije, a sve na temelju originalnih autorovih istraživanja kojima su obuhvaćene sve značajne nekropole stećaka i stara muslimanska grobišta u Bosni.
Naravno, Lovrenovićevim učenicima, ne odgovara viđenje i nalaz kontinuitet od stećaka do nišana kao artefakata bošnjačkog trajanja u vremenu na zemljici Bosni, pa proturaju tezu o nekakvim Osmanlijskim ostacima invazionih trupa i potomcima Stjepana Kosače, hercega (germanska plemićka titula), biva od svetog Save, (a pravilno je herceg od sv. Sabbe – Santa Sabba, Sabbas the Goth, 334 – 372).
Akademik, dr Ibrahim Pašić, bio je nepokolebljivi istraživač bosanske povijesti i njezinih glavnih tokova koji su iz dubina vremena došli do nas današnjih i bitno nas odredili. Beskrajno smo mu zahvalni na knjigama kojim je rasvjetljavao trajanje ljudi bosanskog prostora u historijskom kontinuitetu od vremena antike, preko srednjovjekovne Bosne do perioda osmanske Bosne.
(Za bosanskepoglede.com priredio – N. F.)