Loading...
OkruženjePolitikaPopulizamVijesti

Salvini vs papa

Foto kolaž: Times of Malta/Daily Express

Prilog pripremio: Erman Jakupi

Rezultati glasanja za europski parlament u Italiji zasigurno će biti probni test i za papu Franju. Nacionalista Mateo Salvini, lider političke partije “lega”(liga) i ministar unutrašnjih poslova Italije, pobjedio je sa 34% dobijenih glasova. Po objavljenom rezultatu, Salvini je poljubio brojanicu i zahvalio se svetoj Gospi koja mu je navodno pomogla da pobjedi ove izbore. U predizbornoj kampanji ministar je igrao na kartu katoličkog tradicionalizma i stvorio jedno fundamentalističko biračko tijelo koje ga je podržalo protiv skoro liberalnog doktrinalnog otvaranja kojeg je u okviru katoličke crkve započeo sjajni argentinski Papa. Salviniju ide na ruku i činjenica što među katoličkim klerom postoje i oni koji se otvoreno protive Papinoj “politici” multikulturalističke integracije. Ne bez razloga, mnogi kritičari Salvinija njegov sovranizam nazivaju klerikalnim, aludirajući na svojevrsnu opasnost od “frankizma” u Italiji. I nije slučajno što ga podržavaju ratoborni Papin protivnik kardinal Raymond Burke i Trampov strateg Steve Bannon koji optužuju Papu da se stavio u službu globalizacijske elite protiv malog čovjeka sa ulice. Sa druge strane, papa Franjo već duže vrijeme upozorava na agresivnost rastućeg neliberalnog i nedemokratskog populizma. Nove generacije, upozorio je on, trebaju znati šta su prouzrokovali nacionalizmi za vrijeme prvog i drugog svijetskog rata.”Značajno je da poznaju i razumiju način na koji se razvija populizam: sijući mržnju kao što je radio Hitler 1933-e godine. Lako je sijati mržnju, ali treba znati da je svako zatvaranje početak samoubistva”, rekao je Papa.

Nedavno je kardinal Anđelo Bagnasco izjavio da bi raspadanje europske zajednice bio katastrofalan događaj – ne samo za zapad nego i ostatak svijeta. Njegova zebnja izražava u stvari zabrinutost Svete Stolice koja skoro pet decenija podgrijava nadu u europsku integraciju kao garanciju za mir, pomirenje i uzajamnu solidarnost među europskim narodima.Vatikan je stoga sa velikim simpatijama podržavao Merkelove i Makronove projekte političke, socijalne i ekonomske integracije u Europi jer je svijestan činjenice da slaba i razjedinjena Europa stvara prostor za Trampov geopolitički darvinizam i narušavanje postojeće ravnoteže.
Sve to objašnjava zašto je Papa bio zainteresovan da na europskim izborima pobjede proeuropski orjentisane partije, prihvaćajući politički dvoboj na kojeg je bio izazvan od strane Matea Salvinija. Papa je otvoreno napao Salvinijevu protivizbjegličku politiku i policijske mjere zatvaranja italijanskih luka za brodove sa emigrantima izjavivši: ”Način na koji jedna nacija prihvata izbjeglice govori o njenoj viziji ljudskog dostojanstva i o njenom odnosu prema čovječnosti!”. Ali kako izgleda Papin jevanđeljski humanizam ne interesuje italijanske katoličke tradicionaliste. Oni optužuju Papu da je komunista, da priča više o čovjeku no što priča o Bogu, da je kao djezuita opčinjen moću, da je doveo u pitanje katoličku doktrinu o braku, da relativizira moralni zakon i da dopušta previše. Homofobni tradicionalizam nikako da oprosti papi Franji koji je jednom prilikom rekao: ”Ako je jedna osoba gej i iskreno traga za Bogom ko sam ja da sudim o njoj! ”Prema njima mnogi su u Vatikanu zaboravili na Boga i zahtjevaju da i drugi urade isto. Za jednog drugorazrednog italijanskog kritičara umjetnosti Papa je ateista. Skromnog sam mišljenja da je to mnogo bolje nego biti vjernik na Salvinijev način.
Dozvolite mi da završim ovaj članak jednim citatom. Nedavno je veliki roberto Benigni rekao:”Kamo ide Franjo? Plovi prema jednom mjestu kojeg smo skoro zaboravili. O kojem više nismo mislili. Vuče crkvu prema hrišćanstvu, Isusu Kristu i jevanđelju!”. Vuče je, nadodao bih, i prema Europi istinskih vrijednosti a ne Europi krstaških ratova kao što bi moglo slijediti iz bolesnih politika europskih populista.

Vezani članci:

Umberto Eco: Vječni fašizam

Italijanski ministar unutrašnjih poslova i njegov anticiganizam

Sindrom Ćirilo: O risentimentu i političkoj radikalizaciji

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *