Nihad Filipović
Francuski diplomat Mase de Klerval (Massieu de Clerval), koji je posjetio Bosnu 1855. u svom izvještaju piše: “Bosanski Grci (pravoslavni), muslimani i kršćani žive zajedno i najčešće bez sukoba sve dok strani uticaji ne probude fanatizam i osjećaj religioznog ponosa.”
Iščitavajući ovih dana ponovo dr Dubravka Lovrenovića i njegov prilog obračunu sa dr Muhamedom Filipovićem, glavnim bajom i velikim Sotonom bošnjačkog nacionalizma (moja kovanica, ironična naravno): “O historiografiji iz Prokustrove postelje (kako se i zašto kali(o) bogumilski mit), ponovo naletih i na Clervala; citira ga Lovrenović:
– Šta treba odista uraditi da bi ova nesretna zemlja mogla živjeti (i) da bi uživala u dobrobitima civilizacije. Po mom sudu, jednu jedinu stvar; bez sumnje tešku ali nikako nemoguću: ozbiljno zbližavanje, istinsko pomirenje muslimana i kršćana razvojem zajedničkih interesa i osjećanja. Tom je narodu potreban, smatra Clerval, jedan jači pokretač od vjerskih razdora i smjesta njegovo ujedinjenje postaje svršen čin.
Staro je to pitanje bosansko: kako tu zemlju i njene ljude vratiti k sebi; šta bi trebalo uraditi pa da bi ta napaćena zemlja konačno mogla živjeti, ne kao siroče i služinče interesa drugih, nego kao svoji na svojoj zemlji.
Stotinu i pedeset i jače godina nakon gornjih Clervalovih misli, situacija je dodatno iskomplicirana, jer je na linijama religijske podvojenost došlo do nacionaliziranja bosanske narodne mase, pa su se povijesno definirale, osim tri vjerske (religijske) i tri nacionalističke (državotvorne) svijesti.
Znamo kako je nacionalizirana Bosna. I znamo da otada imamo problem. Naravno ne bi ga bilo da Bosanci nisu kakvi jesu: bez osjećaja objedinjujuće domovinske svijesti, moguće je raspirivati fanatizam po religijskim i nacionalističkim linijama. Međutim, jednako je i danas validno kazati ono što je Clerval primjetio još 1855.: u Bosni se živi mirno sve dok se sa strane ne počnu ubacivati kojekakvi sa svojim interesima. Bosni i njenim ljudima su i su i zadnji rat 1990-tih, ti sa strane, oni iz Beograda i Zagreba, preko svojih agenata u Bosni, kod kojih su razbucali onaj fanatizam koji pominje Clerval, podmetnuli kukavičije jaje svojih nacionalističkih interesa kao naših, pa se Bosni ponovi Drugi svjetski rat.
Drugim riječima kazano, na tragu Clervalovog zapažanja: u Bosni je potrebno razvijati objedinjujuću domovinsku svijest, ali taj je proces moguće pokrenuti i voditi samo onda kada službeni Beograd i Zagreb konačno, definitivno i iskreno, bez zadrške i zadnjih misli, dignu ruke od granične zemljice Bosne.