Louis Borgeois, The Spider, Tate Galery
Ovaj prilog sam napisao i objavio na ovom mjestu 1. 9. 2018. Povod je bila provala mržnje na hebrejski narod, koju sam registrirao na društvenim mrežama; (povod je od sekundarnog značaja, jer, u intervalima se javljaju ti valovi mržnje, kao što upravo ovih oktobarskih dana tekuće 2023. godine, nanovo svjedočimo provali mržnje na društvenim mrežama i u medijima). Tada su mi se javljali neki i poznati i nepoznati mi, s žestokim osudama stavova iznesenih u ovom tekstu, pa sam jednog takvog, inače velikog patriotu i borca za Bosnu sa sigurne distance, (taj bi dva oka u glavi zavadio, a kamo li ne oblatio one koji ne misli na njegov ksenofobični način), skinuo sa liste prijatelja na meta-psihijatriji. (I neka sam; koji će mi taj smrad na ekranu u dnevnom boravku).
Najnoviji povod za novi val mržnje na Hebreje je izraelsko granatiranje Gaze i masovna pogibija civila. Svijet je užasnut slikama stradanja civila u Gazi i stoga je razumljiv očaj, protest, pa i revolt mnogih nad užasom koji svakodnevno svjedočimo na tv. ekranima. Pa onda u Bošnjaka i Bosanaca, (oni me se tiču, te se na njih fokusiram), ide protest – od intelektualaca, preko sportskih manifestacija do medija i društvenih mreža – ljudi listom protestiraju, traže prestanak ubijanja civila, osuđuju Izrael – i pri tome mnogu gube mjeru, prelaze granicu, svrstavaju se i navijaju, potiskuju povod, dapače i ne pominju ga, no se fokusiraju na tragične posljedice Hamasovog terorističkog napada na Izrael izbjegavajući pomenuti i ne ograđujući se od uzroka; pa su Izraelci (čitaj Hebreji) teroristi, pa su proklet narod, pa su zaslužili sve što ih je kroz historiju “poklapalo”, pa se žali što Hitler nije završio započeto, pa se, citiraju “pošteni Hebreji” (ono, lafo, kao za komunizma što se citirala “poštena inteligencija”), kojekakvi religiozni ortodoksi što mahnitaju okolo s izjavama da Hebrejima i ne treba država, da je s toga sve što ih je snašlo božije prokletstvo, jer su se usudili osnovati državu, ne bi li se zaštitili od historijskih pogroma koji se, malo-malo, pa ponavljaju nad tim narodom… itd. itsl.
Iz tog razloga, nanovo puštam ovaj prilog; jer sam užasnut, u kojoj je mjeri narod, (što je sam žrtva genocidne kampanje kroz historiju bivao), sluđen, pogubio i pobrkao mjerila dobra, zla, racionalnog uvida i na tom tragu protesta, osude, izražavanja negodovanja itd. Pa javno manifestira ponašanje kojim direktno radi u korist sobstvene štete. Takorekuć juče, u agresiji pokrenutoj na Bosnu 1992, taj narod je iznova ubijan u genocidnom pogromu planske “iztrage poturica”, baš poput Hebreja 1939. na 1945, u holokaust postupku tzv. “Konačnog rješenja”, a ovamo, javno plješću terorističkoj organizaciji Hamas, ne ograđuju se od njihovog planskog ubijanja civila i konačnog cilja – uništenje države Izrael. I pri tome su tako agilni da ispada, palestinsko im pitanje važnije od sobstvenog – Palestina i genocidna tekovina “ozidana” na njiihovim ubijenim civilima im u kući, a oni izginuše na društvenim mrežama u borbi protiv “genocidaških” Hebreja, u osudi imperijalističkog Zapada, posebno Britanije i Amerike, (a Amerika najprioritetniji saveznik Bosne). Eto. Pa taman me nanovo popljuvali. Hoću i puštam ovo upravo u ovom trenutku dok masovno bivaju ubijani civili u Gazi, i sami taoci Hamasa.
Nihad Filipović
Duboki su korjeni antihebrejskog osjećanja u zapadnim kulturama. Kod nas u Bosni toga nije bilo, makar kao javna demonstracija takvog osjećaja. Naprotiv, poznata je historijska činjenica, za rekonkviste u Španiji, Hebreji bježe i bivaju u multietničkom Osmanskom carstvu dočekani prijateljski. Tako i u Bosni. Ta bolesna pojava se u nas ubacuje i javlja kao društveni fenomen, sa pojavom evropskog nacizma i prodorom tih ideja na naš prostor u dvadesetom stoljeću.
Danas, nažalost, taj osjećaj totalno iracionalne mržnje na hebrejski narod, hara i među Bošnjacima. Izraelsko-palestinski sukob je pri tome, to nekakvo, kao moralno pokriće, za demonstraciju mržnje na cijeli hebrejski narod. Vidljivo je to od fudbalskih utakmica do internetskih ogavnih postiranja podvala mržnje, opake zlobe, cinizma i svakojakog homofobičnog smrada, na čitav jedan historijski teško napaćeni narod. Bruka i teška sramota koja se koti u glavama zlobnih i poput virusa širi među neobaviještenim, neznalicama i opasnim ignorantima; (kakvi ljudi u prosjeku i jesu, da se ne zavaravamo).
Protiv Bosne se vodi specijalni rat, a vjerujem, jedna karika tog rata je i antihebrejska propaganda koja se preko društvenih mreža plasira među patriotske Bosance, specijalno Bošnjake. Cilj je Bošnjake, na tragu njihove islamske, bilo vjerske bilo tradicijske osjećajnosti, navući na mržnju spram cijelog hebrejskog naroda. Na djelu je Plan stratega proizvodnje mržnje. Dio te strategije je potenciranje “genocidnosti” Hebreja (ovih danas), koji su kao takvi, biva zaslužili, sve ono što ih je snašlo u Drugom svjetskom ratu. Na Bliskom istoku to je proizvodnja politike i iranske tajne službe, a u Bosni i našem Regionu, to se proizvodi u labaratorijama Bosni neprijateljskih politika i tajnih službi. Nije nimalo slučajno što su bosanske, specijalno bošnjačke patriotske grupe na društvenim mrežama, preplavljene najodvratnijom antihebrejskom propagandom, gdje se vrti i istina i pervertirana istina, podvale i teške laži i najodvratnija mržnja na Izrael i hebrejski narod, a u isto vrijeme i Hrvatska i Srbija, plus srBski Pinokio u šumskom bh. entitetu, diplomatski se maksimalno trude razvijati suradnju sa državom Izrael, veličati navodno pozitivnu tradiciju srBsko-hebrejskih odnosa itsl.
Zemljaci, hebrejski narod je jedno, a ekspanzionistički cionizam je nešto drugo.
Ko nogom i mržnjom ide na hebrejski narod, uostalom kao i na bilo koji narod, ide protiv sama sebe.
Holokaust je neuporediv.
Šest miliona Hebreja, sve civil do civila, “krivi” samo što su živi, pobijeno je u Drugom svjetskom ratu, kao rezultat nacističkog plana Hitlera, njegovih kriminalaca i bande europskih satelita o Konačnom rješenju, nepostojećeg, (ali spinom proizvedenog) hebrejskog pitanja. Smatra se, milion i po od toga su djeca.
I još jednom: holokaust je neuporediv. Bila je to industrija ubijanja.
Takav organizacioni napor, takva sistematičnost i istrajnost u poslu ubijanja ljudi, takva predanost morbidnoj ideji rasne čistote, takva strast, nemilosrdnost, cinizam ubijanja, to povijest ne bilježi. Neuporedivo je to sa bilo čime u povijesti zločina.
Tačka. Nema dalje. Relativizacija te činjenice je glogov kolac u istinu. Svaka relativizacija holokausta je deklaracija mračnog uma i homofobične svijesti.
Elementi aparthejda u demokratskoj slici države Izrael, ima li ih, nema li ih, šta je to i kakva je to, ta politika države Izrael spram Palestinaca, da li to jeste ili nije i koliko jeste, a koliko nije, ako jeste ili ako nije, to aparthejd ili čak genocid, (a ja osobno mislim – i mogu argumentirati, da nije, niti jedno, niti drugo); no međutim, sve to skupa, nije i ne smiju biti razlog za relativizaciju holokausta, tog najvećeg zločina u povijesti humaniteta.
A ipak, danas u Bosni, među Bosancima i Bošnjacima, koji su i sami doživljavali povijesne pogrome, samo zbog činjenice što su muslimani ili su pravoslavni ili su ovi ili oni, javjalju se kojekakvi ljudi-neljudi bolesna srca i razuma, sa komentarima na holokaust: Ako, to su i zaslužili, ništa to nije, šta oni danas rade Palestincima, pa šta hoće, šta su tražili, to su dobili, Hitler je imao pravo, đe danas Hitler da pravi safun… A psovanje majke, oca i poroda i još crnje uvrede na cijeli narod, da i ne pominjem. Bože sačuvaj i zakloni!
Migranti “kao dio cionističkog plana invazije” na arijevsku Europu
I ne samo to i toliko. Ide se i dalje. Klasična antihebrejska propaganda u najmračnijoj tradiciji Protokola cinskih mudraca tvrdi da je i ova poplava migranata u Europsku zajednicu, dio hebrejskog plana da se ovlada Europom odnosno svijetom. Postoje tipovi, Bošnjaci, bošnjački nacionalisti, koji se busaju u bošnjačka arijevska prsa, koji se u ime demokratskog prava na mišljenje ne libe javno deklarirati nacistički, kazivati da su Hebreji tvorci takvog navodnog plana da se porobi bijela Europa i bijeli dio svijeta (i Bosna naravno) – te ih se stoga ima zaustaviti “SVIM SREDSTVIMA”, jer sa njima “NEMA KOMPROMISA”; biva to “Nijemci znaju vrlo dobro, a i mnogi od nas”. Zato migrante “treba potrpati u avion i vratiti ih tamo odakle dolaze” ili još bolje, “potrpati ih u čamce, čamcima i naviru, i istovariti na sred mora. Šta nas briga, šta će s njima biti, to nije naš problem”.
Iskreno zemljaci, izuzev u ravni principijelnog intelektualnog odmjeravanja i argumentiranja, ne vidim po čemu je taj palestinsko-hebrejski problem naš bosanski i bošnjački. Nama bi najbolje bilo, jer ionako na riješenje tog problema uticati ne možemo ni koliko je crno ispod nokta, da se klonemo tog navijanja i licitiranja, ako se već ulazi u taj problem, onda bi trebalo malo (puno) više racionalnog odmaka, hladne analitičke glave, više objektivnosti u pristupu, kako se ne bi nasjedalo na očite podvale iz mašinerije medijskog rata.
Eno nam Palestine između Une i Drine; to bi trebao biti naš prioritet.
Na kraju krajeva, eno genocida, prenosi ga televizija iz Mijanmara; kažu specijalistička tijela OUN da je u Mijanmaru na djelu genocidna kampanja na Rohinja narod; muslimani kao što su (uglavnom) i Palestinci, a na našim društvenim mrežama muk. Bošnjački vrli nacisti i arijevci mučaju o genocidu nad Rohinja narodom. Ni za glas, ni za rog im se ne zna. Ne uklapa im se u plan ili je i to dio plana? Pa ćute. Ti tamo su i onako garavi naki, pa šta nas briga.
Zemljaci, Bog neka vam probistri pamet: antihebrejska propaganda je u slobodnom demokratskom svijetu razvijene kritičke duhovnosti, oslobođenom ideološke talašike i homofobične političke propagande, šovinističkog i ksenofobičnog smeća i otrova, mjerilo antifašističke svijesti i osjećajnosti: u onoj mjeri u koji si antihebrej – homofob si, fašistoidan si, ksenofob si, šoven si i sve si nešto najgore što može biti u svijetu ljudi.
Na kraju, pitanje koje mi se vrti u pameti kada razmišljam na ovu temu jeste: kakva je to elita u Bošnjaka, kakvi su to intelektualci, oni bajagi slobodni i oni na partijskim ularima, koje pasivnošću i nereagiranjem na podvale narodu kojega bi trebali biti kolektivna siva moždana masa, omogućava svu tu antihebrejsku poplavu mržnje na društvenim mrežama. Takva reagiranja intelektualaca teško da bi preko noći zaustavila tu bolesnu plimu mržnje, ali bi je svakako, i u očima prosječnog Bošnjaka i Bosanca, i u očima posmatrača sa strane, pozicionirale na periferiju racionalnog i u prostore političkog smeća.