Loading...
OkruženjePolitikaVijesti

Antieuropske stranke više nisu protiv Europe

Italijanski ministar unutrašnjih poslova Matteo Salvini sa premijerom Mađarske Viktorom Orbanom na konferenciji za novinare nakon sastanka u Milanu, 28. avgusta 2018. godine. MARCO BERTORELLO / AFP / GETTY IMAGES

Umjesto obećanja da će štititi ljude od EU, populisti su počeli s obećanjima da će natjerati EU da štiti ljude.

Preveo: Sanjin Salahović

Poput svih drugih članica EU, Britanija se sprema da učestvuje u dolazećim izborima za parlament unije – i na cijelom kontinentu čini se, populizam dobro stoji. Britanija se u ovome pogledu ipak razlikuje od ostatka. Samo u njoj je populizam uspio postati održiva antieuropska ideologija. U ostalim dijelovima Europe, partije koje su se prije zalagale za napuštanje EU mijenjaju centralnu poruku.

2016 god. Europski savjet za vanjske poslove proračunao je da bar petnaest partija u Europi želi voditi kampanje za referendum po pitanju članstva u EU. Danas ta tema praktično i ne postoji. Ironično, umjesto toga, nacionalističke partije širom Europe okupljaju se oko italijanskog premijera Matteo Salvini-ja tražeći da se Europa dozove pameti te, umjesto dekonstrukcije, da se promijeni, fokusira više na sigurnost, probleme imigracije te pristupu ekonomiji, vrijednujući prije svega naciju.

U određenom smislu, ovo se može zahvaliti poteškoćama na koje je naišao Brexit i naravno, ukoliko to prođe bez velike štete za Britaniju, populizam se lako može vratiti prvobitnoj retorici.

Dublje su motivacije u učenju i željom za mudrošću u ovom pitanju pilagodbe populista. Shvatili su dvije važne stvari o europskim izborima za 2019 god. Znaju da se ovi izbori ne rade o konkurentnim stavovima o samoj srži Europe kao internacionalističke, otvorene s jedne strane ili nacionalne, zatvorene s druge. Europski identitet ostaje jak, a europljani ne žele izgubiti sigurnost koju osjećaju u njoj. To ne znači da su zadovoljni sa status-quo stanjem i da bi se uspješno obratili glasačima, partije moraju predstaviti sebe sposobnima da stvore viziju i ostvare promjene.

Noviji eu-barometar pokazuje najviši nivo povjerenja u dobrobit vlastite zemlje kroz članstvo u EU – 68 % u februaru i martu. Velika istraživanja od strane Eueropskog savjeta za inostrane poslove, izvršena u posljednjih četiri mjeseca, pokazala su da europski identitet ostaje veoma važan europljanima. Po iskazu većine u svim državama članicama, jednako koliko i njihov sam nacionalni identitet. Šta vrijednuju europski građani u EU članstvu postaje jasno kada odgovaraju na pitanja o tome šta bi uzeli za najveći gubitak kada bi EU prestala egzistirati. Najčešće, odgovori su bili vezani za prednosti bivanja učesnikom jedinstvenog tržišta. Mogućnosti da se živi, radi i putuje u druge zemlje članice EU. Popularne su također i ideje o EU kao globalnom faktoru u svijetu velikih sila te mogućnosti pariranja njihovim politikama. Interesenatno je i da su ljudi, pored dobrobiti, spremni da cijene i vrijednosti na kojima počiva i koje promiče EU pa je treći set najčešćih odgovora bio vezan za predanost europskim vrijednostima poput zaštite demokratije i vladavine prava.

Ovo pozitivno mišljenje o EU došlo je do izražaja i u pitanju o tome da li članstvo u uniji štiti građane i od negativnih strana politike vlastitih zemalja? Većina je odgovorila pozitivno, a najviše u: Rumuniji, Španiji, Poljskaoj i Mađarskoj što negira bilo koju tvrdnju da su članovi tzv. Višegradske skupine, zemlje Centralne Europe, manje posvećene demokratiji od ostalih.

Toliko o popularnosti nacionalizma. Niti samo jezgro populističke politike, migracije, nije bolje prošlo. U svim članicama, osim Mađarske, u kojima se vršena anketa, migracije nisu ušle u prve dvije tačke na vrhu prioriteta opasnosti za Europu. Umjesto toga, prioriteti su bili na islamskoj radikalizaciji upućujući na to da su ispitanici uglavnom bili zaokupljeni pitanjima integracije i kohezije društva. I to na uštrb kontrole granica. U Austriji, Njemačkoj i Grčkoj nacionalizam je identifikovan prijetnjom u ravni sa migracijama.

Za to vrijeme, u Mađarskoj Viktora Orbana i Salvinijevoj Italiji, baš kao i u Grčkoj, Španiji, emigracija je problem jednako važan kao migracija. Većina ispitanika kaže da bi nacionalne vlade trebale razmatrati mjere sprječavanja napuštanja zemlje na duže vrijeme, 63% u Grčkoj i 60% u Španiji. Pozadina ove zabrinutosti u emigracijskom pitanju je kompleksna i sastoji se od toksične mješavine odlaska znanja koje uništava ekonomski rast dok mlade generacije napuštaju zemlju, a lokalne zajednice propadaju.

Saznanja proistekla iz istraživanja ukazuju na Europu koja je u potrebi za većom podrškom u procesu integracije migranata i pomoći populaciji da se prilagodi promjenama. Bilo kroz iskustvo sa pridošlicama ili odlaskom svojih najdražih iz lokalnih sredina. I to radije nego kontrola granica ili ograničavanje migracije.

Ako su antisistemske partije razumjele nijansiranost pogleda na nacionalizam kod glasača, misao kvalitativno različitu od one iz 2016 godine kada je migracijski val bio na svom vrhuncu, one su također shvatile i da europski glasač ne želi ostati u nepromijenjenim uslovima. U ispitiivanju javnog mnijenja Europskoga savjeta za vanjske poslove iz 2019 godine, tri četvrtine europskih glasača izrazilo je uvjerenje da je i njihov nacionalni i europski politički sistem slomljen. Dvije trećine vjeruju da je budućnost njihove djece gora od njihove vlastite. Jednostavno, držeći se istoga i propovijedajući isto nikada se ne može promijeniti postojeći manjak komunikacije i raskorak između političara i glasača. I to je snaga koja stoji iza Salvinijeve misli o jednoj drugačijoj Europi. On uspješno tjera etablirane partije da brane status-quo – možda interesantna taktika političara koji i sam sjedi u aktualnoj vladi Italije i može upravo i sam osjetiti nezadovoljstvo istih glasača na koje računa.

Vrijeme je da i proeuropske partije uposle pametne i djelotvorne taktike također. Da bi uspješno participirali u ovim izborima i političkom ambijentu koji će proizići iz njega, proeruopejci trebaju primijeniti pristup koji sadrži dvije premise. Trebaju pokazati da shvatraju dubok jaz između glasača i partija i moraju ponuditi viziju europske budućnosti koja može pokrenuti tihu masu većine glasača na izborima krajem maja. Još nije kasno, ali za manje od tri sedmice biće.

Izvor: foreignpolicy.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »