Foto: Kevin Pavanello
Gianluca Ceccato je mladi italijanski pjesnik rođen 1997. Živi i studira u Padovi gdje je baš ove godine objavio svoju prvu zbirku poezije “La carne dei muti”(Meso nijemih). Zastupljen je u mnogim antologijama savremene italijanske poezije. Ovom prilikom preveli smo vam njegovu potresnu poemu o bliskoistočnim izbjeglicama prepuštenima samim sebi na granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Preveo sa italijanskog: Erman Jakupi
?
Granica je bijela od snijega,
šiba hladno i rukavice nisu dovoljne
da zaštite ruke od golosti
naš je previd ova posljednja,
neobjašnjiva krivnja nemarnosti.
Granica je bijela od snijega,
mreža nema do modrice prošlosti,
sveta prava potomstva,
neugasivu želju za jednim poslom,
lice izvajano odgojem,
neprocjenjivu vrijednost dara i
sanak na leđima matere.
Dani su već poodavno
skandirani koracima
jedan
svakih 4 sata za komad hljeba
jedan
svakih 8 sati za topli tuš
jedan
svakih 12 sati za malo nježnosti
jedan
svakih 16 sati za jednu molitvu
jedan
svakih 20 sati za pokrivač
jedan
svakih 24 sata za neizrecivo.
Granica je bijela od snijega,
odjeća diše
i nebo nije dovoljno veliko
da sadrži isparenja mraka,
naše je mjesto ovo posljednje,
bolna slijepoća svijeta.
Granica je bijela od snijega,
žeđ nema do nijema
usta za isušiti,
modre i napucale usne
zatvorene i potamnjene oči
mršave i umorne noge
izblijedjele slike ruku prema budućnosti.
Mjeseci i godine
skandirani koracima
jedan po jedan
u redu na granici
nade,
jedan hor se uzdiže
iz blata
dok tišina čeka,
to su stvarne riječi
kao vaše suze,
eto vas,vidim vas dok vičete:
Doći na svijet nije jedna krivnja!
Doći na svijet nije jedna krivnja!
Doći na svijet nije jedna krivnja!
Ja ne mogu učiniti drugo
do prihvatiti vas
dati vam jedno mjesto
Između olovke i papira,
pisati vam da vas nisam zaboravio,
jer mi se u blažem času
susrećemo,
tamo gdje se zemlja za tren
čini lakšom i djeca se vraćaju igri.