Piše: Nihad Filipović
Nastavak 2.
I sada pazite molim lijepo, nagrada je za humanost, a nosi ime đenerala okupacione vojske. U redu, za Srbe okupljene oko Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, đeneral Stepa i njegova vojska su bili osobodioci (od one Austro-Ugarske pravne monarhije i seta europskih vrijednosti koje je ta monarhija etablirala u Bosni nakon okupacije 1878. i aneksije 1908; vidjeti prvi dio ovog članka).
Uzmimo, neka je Stepa bio častan oficir, ali je bio profesionalni vojnik. I to na komandnoj poziciji.
A vojska ubija, jel'de?
To je prva diskrepancija koju uočavamo kod nagrade za humanist. Ne ide to – po oficiru nadjevati nagradu za humanist.
Mogli su toj nagradi dati ime, recimo po Jeleni Lozanić, Srpkinji, humanistici, borcu za žanska prava, bolničarki pri vojsci u Prvom svjetskom ratu, višekratno odlikovanu za njen u istinu humanistički rad. Ali ne. Nego će je imenovati po đeneralu koji je komandovao okupacijom Bosne.
Pa hajde da ta okupacija stvarno civilizacijski iskorači u bolje, kao što je ono Habsburškom okupacijom Bosna iskoračila u Novo vrijeme prava, reda, zakona, istinske kulture tolerancije i humanosti. Ne. Nego donese Stepa Bosni okupaciju opanka. Donese joj etničko potiranje čitavih narodnih zajednica, donese joj pravnu nesigurnost, zakonsku samovolju, istragu poturica joj donese, genocidno trijebljene joj donese.
Sa ceremonije dodjele nagrade za humanost, Stepa Stepanović, prvi dobitnik Anis Kosovc.
I dobro – bi ceremonija uručivanja nagrade. Dobio je Anis Kosovac za skulpturu dvojice braće, dječaka od 5. i 7. godina, Petar i Pavle Golubić, ubijenih 1992.
Zasluženo dobio. To nije sporno.
Iako je na hiljade bošnjačke djece pobijeno u ratu 1990-ih, a nema na srpskoj strani skulptora da makar jedan takav gubitak mladog života ovjekovječi.
Opet, negdje se mora krenuti.
Eto krenulo se sa nagradom za humanost, Stepa Stepanović, dodijeljeno Anesu Kosovcu.
Rećemo – zasluženo.
Ceremoniju uručivanja nagrade popraćena je prigodnom dramskim igrokazom o životu đenerala Stepe Stepanovića. Glavna uloga, mostarski glumac Emir Spahić.
Lijepo. Čovjek radi svoj posao.
Vezani članci:
http://bosanskipogledi.com/2018/11/19/od-sarajeva-do-potsdama-i-nazad-preko-sarajeva-do-mostara/