Bosanski jezik između lingvocida i lingvosuicida: Službeno zacimentirana Ajvatovica kao smrtna presuda “zakonu haka” i protetskom glasu “h” u Bošnjaka.
- Izvadak iz eseja sa nadnaslovom Šta je truhlo u zemlji Bosni i naslovom Muvatori u truležu, objavljenog u knjizi Bosanski jezik između lingvocida i lingvosuicida.
Napisao: prof. Safet Kadić
Nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine i uzpostave pluralističke demokratske vlasti, obnovljena je viševjekovna tradicija okupljanja Bošnjaka na zborišću i dovišću u drevnom srednjebosanskom gradu
Pruscu, što je predhodni režim bio zabranio.
Dolazak na ovo dovišće, u narodu poznatom kao Hajvatovica, sedmog ponediljka po Jujrevu, smatrano je svojevrstnim hodočašćem.
Hajvatovica je legendarni pojam vezan za jednog od prvih muslimanskih misionara u Bosni početkom 15. stoljeća po imenu Ajvaz-dede, koji je živio i djelovao u drevnom Pruscu. Zvanično je stajališće da je ovo čuveno zborišće Bošnjaka dobilo ime po Ajvaz-dedi, dervišu, evliji, kome pripadaju velike zasluge što su Bošnjani/Bošnjaci toga kraja masovno prigrlili islam, (među kojima i dedo čuvenog bošnjačkog alima i filozofa iz 16. stoljeća, savremenika Machiavellia, Hasana Kjafije Pruščaka Akhisarija – Jakov), ali i zato što se molitvom i dovom uticao Allahu dž.š. da razpukne veliki kameni monolit kako bi mogla poteći voda prema Pruscu.
Scena sa zborišća Hajvatovica prije Drugog svjetskog rata.
Tradicija Hajvatovice nastavljena je nakon agresije sa službenim nazivom Ajvatovica i do danas je izrasla u respektabilnu vjersko-kulturnu manifestaciju.
Ne mora biti sporno samo po sebi da se riječ Ajvatovica izvodi iz imena Ajvaz-dede, ali je olahko prihvaćeno logiciranje da je to oblik Ajvatovica, a ne Hajvatovica.
Postoje brojni jezički argumenti da bi primjereniji oblik bio ‘Hajvatovica’, pozivajući se prvenstveno na unikatni bošnjački princip haka u jeziku i stvaranja protetskog ‘h’ u ovakvim riječima, ali i opću razširenost ovog naziva u narodu. Oblik Hajvatovica je obrazovan djelovanjem rečenog principa u bosanskom jeziku. Hajvatovica od Ajvaz moglo je nastati po istom analoškom modelu po kojem je, primjerice, nastalo Hase od Asim (Ferhatović).
Naziv naselja Hajvazi iz tog kraja (prema Jajcu) također ponešto govori. Postoji i selo Hajvazi kod Zvornika.
Nesporno je da narod po Bosni listom govori Hajvatovica. Samo ta činjenica bila bi dovoljna da se utvrdi zvaničan naziv ‘Hajvatovica’.
Postoji i prezime Hajvaz, koje nose dvoje uposlenika FTV (A. H. i E. H). Postoji prezime Hajvaz i kod nemuslimana, a postoji i prezime Hajvazović.
Glas ‘h’ igra jednu od najvažnijih uloga u jezičkom identitetu Bošnjaka i njegovo izostavljanje iz naziva Hajvatovica otvorilo bi proces “dehakiranja” brojnih riječi i tako nepovratno narušilo sistem i destruiralo neprocjenjivo važan glasovni ‘zakon haka’ u Bošnjaka kao svoj etno-nacionalni amblem.
Zanimljivo je da u Institutskom Rječniku nema pojma Hajvatovica ili Ajvatovica. Još je zanimljivije da neki mediji, koji sebe smatraju bošnjačkim, nakon proteklog rata uporno forsiraju oblik Ajvatovica za ovo tradicionalno zborišće Bošnjaka, izvodeći etimologiju iz imena Ajvaz-dede, iako je narod u Bosni oduvijek upotrebljavo oblik Hajvatovica. Glavni urednik najjačeg lista iz tog kruga očitao mi je pravu lekciju krajem rata povodom moga pisanja o Hajvatovici u jednom drugom listu građanske orijentacije.
Ova tri pojma: Ajvaz-dedo, Hajvazi i Hajvatovica gotovo sigurno su u nekoj vezi, a da li im je zajednička i etimologija, to tek treba naučno razjasniti. Ali neki vjerski umovi su izgleda sami presudili i tako riješili ovu etnolingvističku dilemu bez traženja objašnjenja mogućeg nastanka ovog naziva od lingvista i etimologa.
Povodom jubilarne 500 Hajvatovice, u izdanju Muftiluka travničkog i zaslugom muftije Abdibegovića, publicirana je luksuzna monografija ‘Ajvatovica’, čime je za sva vremena zacementiran ovaj oblik, a da znanstveno nije do kraja razsvijetljen ovaj pojam.
Posljedice su nesagledive, jer je tako suicidno narušen jedan od temeljnih zakona uzstrojstva bošnjačkog organskog idioma, glasovni princip ‘haka’ u jeziku Bošnjaka, koji je mnogo važniji od toga da li je ime ove ‘vjersko-kulturne manifestacije’ izvedeno prema Ajvaz-dedi, pa čak i od nje same. Širom su otvorena vrata da se analogijom izbacuje etimologijski glas ‘h’ i u riječima koje imaju sličan zvukovni sklop, poput pozajmljenica hajde, hajvar, hajduk, hajvan, naše onomatopeje holuja ili hajka, poratnog ustaljenog neologizma, arabsko-bosanskog kompozita hajrovati i sl.
Da se i ne govori o smrtnoj presudi protetskom glasu ‘h’, koji oficijelna serbokroatistika naziva ‘sekundarno ‘h’, jer nema etimologiju u praslavenskom a koji su u određenim riječima sukladno “zakonu haka” ekskluzivno razvili Bošnjaci u svom samostalnom razvoju na Balkanu i Bosni.
(Naslovio i za bosanskepoglede.com priredio – N. F)