Loading...
Historija

Nevjerovatne slike koje pokazuju svakodnevni život hiljade jugoslovenskih izbjeglica koji su proveli 18 mjeseci u egipatskom kampu tokom Drugog svjetskog rata

Napisala: Kelly McLaughlin
Izvor: Mailonline, 11. juni 2017
Preveo: Sanjin Salahović

• Hiljade Jugoslovena je poslano u El Shatt, izbjeglički kamp Ujedinjenih nacija tokom Drugog svjetskog rata.
• Kamp, lociran u blizini Sueckog kanala u Sinajskoj pustinji, uspostavljen je od strane Britanaca u ljeto 1944. god.
• Više od 30.000 izbjeglica živjelo je u kampu u vremenu od 18 mjeseci dok se rat nije završio i bio moguć povratak kući.
• Danas, o kampu svjedoči 825 grobova ljudi koji su umrli u njemu, čekajući povratak u domovinu.

Svakodnevnica ovih istočnih europljana u egipatskom izbjegličkom kampu tokom Drugog svjetskog rata, predstavljena je nizom izuzetnih fotografija.
Slike su nastale u jugoslavenskom izbjegličkom kampu El Shatt u Egiptu. Kamp koji je bio smješten u blizini Sueckog kanala u Sinajskoj pustinji, napravili su Britanci u ljeto 1944 god. da bi smjestili veliki broj civila koji su bježali s područja današnje Hrvatske u strahu od njemačkih progona. Više od 30.000 izbjeglica živjelo je u kampu u vremenu od ukupno 18 mjeseci. U toku tog perioda, obavljeno je 300 vjenčanja i rođeno 650 djece. Slike prikazuju podjednako stare i mlade, opuštene u kampu, u različitim aktivnostima s kojima su ispunjavali svoje dane u vremenu odsustva od kuće.
Neke slike pokazuju težinu stvarnosti izbjeglištva. U njima se vide doktori kako tretiraju pacijente, mršavi ljudi koji prave namještaj ili žene kako mjere odgovarajuću odjeću za djecu. Izbjeglice su se vratile u svoju zemlju početkom 1946. god. kada su se političke prilike u Jugoslaviji stabilizovale. Na mjestu njihovog izbjeglištva ostalo je 825 grobova onih koji u teškim uslovima pustinjskog zivota nisu uspjeli dočekati kraj rata.

Crno bijele fotografije iz El Shatt-a, kamp Ujedinjenih nacija postavljen u Egiptu u Drugom svjetskom ratu, pokazuju svakodnevnicu hiljade jugoslovenskih izbjeglica koje su živjele u njemu. Preko 30.000 ljudi je živjelo u ovom kampu u periodu od 18 mjeseci između 1944 i 1946 god.

Kamp, lociran u blizini Sueckog kanala u Sinajskoj pustinji, bio je uspostavljen od strane Britanaca u ljeto 1944 god. da smjesti veliki broj civila koji su bježali iz područja današnje Hrvatske zbog represije Nijemaca. Fotografija iznad pokazuje djecu koja veselo poziraju fotografu.

Više od 33.000 izbjeglica, uglavnom žena, djece i starih, pobjeglo je iz južne Dalmacije u Italiju odakle su ih saveznici evakuirali u El Shaft, Egipat, izbjeglički kamp Ujedinjenih nacija.

U toku 18 mjeseci duga boravka, u kampu je sklopljeno 300 brakova i rođeno 650 djece. Slike pokazuju svakodnevnicu ljudi u kampu, u aktivnostima s kojima pokušavaju koliko god je moguće normalizovati svoj boravak daleko od kuće.

Slike pokazuju stare i mlade, opuštajuči se u kampu i pokušavajući provoditi dane u smislenim aktivnostima poput: slikanja, modeliranja i brige o djeci. Izbjeglice su se vratile kućama početkom 1946 god. po završetku rata kada se situacija u Jugoslaviji politički stabilizirala.

Neke slike, poput ove iznad, pokazuju medicinara koji se brine o ženi pacijentu u improvizovanoj pokretnoj bolnici.

Iako daleko od kuće i pored života u teškim i skromnim uslovima, stanovnici kampa su pokušavali da održe iluziju normalnog života. Napravili su škole, različite radionice, zajedničku praonicu za veš i izdavali su novine. Uprava kampa je u raznim prilikama organizovala predstave, ples i razne druge zabavne događaje, a familije su se mogle kupati u Sueckom kanalu i promatrati prolazak ratnih brodova.

Dalmatinci su imali problema da se naviknu na uslove života u pustinji. Posebno djeca koja su mnogo bolovala od crijevnih bolesti. Mnoga su i umrla.

Britanci su stvorili uslove reda dozvoljavajući izlazak iz kompleksa samo uz pokaz pasoša. U više prilika je područje El Shatt-a bilo bombardovano. Više od 30.000 ljudi je živjelo u njemu tokom 18 mjeseci njegovog postojanja..

Kamp, smješten odmah uz vodu, sastojao se od pet manjih jedinica. Izbjeglice su živjele u šatorima dovoljno velikim da smjeste jednu ili dvije familije.

Jedan šator je bio crkva, a poznati splitski kompozitor Josip Hatze je vježbao horove.

Izbjeglice su bile uglavnom sa područja Makarske (oko 6000), te: Vodice, Hvar, Vis, Korčula, Ravni Kotari i Bukovica. Prvobitno su bili odvezeni u Italiju, ali zbog teških borbi između Saveznika i Nijemaca, prevezeni su u Egipat.

Kamp je nastao iz projekta koji su vodili britanci, pod nazivom Middle East Relief and Refugee Administration (Bliskoistočna administracija za zbrinjavanje izbjeglica) koja je osnovana 1942 god. Sa bazom u Kairu, pomogla je u zbrinjavanju oko 40.000 Poljaka, Grka i Jugoslovena.

U toku 2.svj.rata su istočnoeuropske izbjeglice bile razmještene u kampovima u Egiptu, južnoj Palestini i Siriji. U to vrijeme Aleppo je bio centar ljudi u egzilu, špijuna i imigranata. Bilo je nebrojeno grupa koje su pomagale i snabdjevale ljude u egzilu.

Uslovi u kampu nisu bili idealni, ali ipak igrališta su građena i brinulo se o aktivnostima s kojima se provodilo vrijeme. U nekim primjerima stanovnici kampa su mogli voditi trgovine ili učiti nove vještine u sklopu stručne izobrazbe. Hrana je bila racionalizirana u mnogim kampovima, a u nekim slučajevima su stanovnici mogli trgovati u lokalnim radnjama.

U kampu Jugoslavija upražnjavala se politička aktivnost. Prema jednom izvještaju, mala grupa komunističkih simpatizera jugoslovena dominirala je unutrašnjom zbiljom kampa i bili su nasilni prema onima koji ih nisu htjeli pratiti. Radili su na indoktrinaciji djece sa svojom propagandom.

Kamp je imao školu, a mnoge učionice u kampovima Bliskog istoka bile su prenapučene i sa manjkom učitelja. Pored prenapučenosti nedostatna su bila i snabdijevanja.

Nakon završetka rata izbjeglice su se vratile kući. Vrlo malo ih je ostalo u gradovima Bliskog istoka, hiljade su napustile kamp i otišle u Europu. Oko 4000 ih je ostalo u Egiptu do 1948 god. iz političkih razloga.

Otkako je kamp zatvoren 1946 god. uspomen na njega je devastiran dva puta. Originalno groblje je bilo uništeno u toku izraelske okupacije Sinaja u ratu 1967 god. Manje od dvadeset godina nakon toga raspad Socijalističke federativne republike Jugoslavije i Hrvatski rat za nezavisnost okončan 1995 god. potakli su dalje propadanje.

Na mjestu gdje je nekad bio kamp, ostalo je groblje sa 825 grobova ljudi koji nisu izdržali teške uslove života u pustinji. Na slici ispod je groblje iz aprila 2005 god.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »