(Piše Dag Jenssen, rodj.1959 god. Dr.art.historije i Prvi emanuensis u teroriji nauke – Høgskolen Oslo i Akershus, Norveška. Preveo: Sanjin Salahović)
Napomena prevodioca: Članak je, polovinom 2017 god. objavljen u časopisu ”Dyade” udruženja za meditaciju ACEM – prvobitno AMS – skraćenica za ”Academic Meditation Society” – osnovanog 1966 god. Zbog dužine je izdijeljen na šest dijelova – uvod i pet poglavlja: Post-istina, Revolucija i populizam, Revolucija odozdo, Slabosti na vrhu, Organizacija.
Organizacija
Između narodnoga impulsa i slabljenja države možemo pronaći organizaciju protesta. Za promjene je uvijek potrebna takva organizacija. Februarski ustanak u 1917 god. nikad ne bi prerastao u revoluciju da politički lideri nisu preuzeli uzde i da već unaprijed nisu postojale organizirane grupe koje su čekale trenutak – liberali, socijalisti, menjševici, boljševici – svi su imali ideje o promjenama. Odlučujuće spajanje između: demonstracija, štrajkova i dezertiranja, s jedne strane i vođstva s druge, nastalo je četvrtog dana revolucije kada se ljudska masa sastala ispred Dume i kada su, do tada zbunjeni, njeni članovi izabrali provizorni komitet i nedugo poslije, provizornu vladu. Organiziranje se desilo uporedo i kod socijalističkih revolucionara koji su obrazovali radnički savjet – Sovjet, u Petrogradu.
Razočarenja danas kod dijela populacije artikulirana su u političkoj organizaciji europskih protestnih partija, u Brexit-u i u Trump-u. Ova organizacija leži u sklopu egzistirajućeg političkog sistema. Sistema koji se i pored toga, stavlja na ozbiljnu probu eventualnim dolaskom na vlast ovakvih partija te djelovanjem D.Trump-a u Americi. Prevladavajuće mišljenje kod komentatora je da je američki sistem stavljen na ozbiljnu probu. Isto se može desiti i u Zapadnoj Europi ukoliko neka od populističkih partija dođe na vlast. Prijašnji lider United Kingdom Independence Party, Nigel Farage, vidi Trump-a kao ”početak globalne revolucije” i ukazuje na izbore u Holandiji, Francuskoj i Njemačkoj. (the Guardian, 24.2.17)
Mnogi elementi su na mjestu
Možda je revolucija pojam koji najbolje pokriva centralne strane fenomena političkog nemira kojemu svjedočimo danas!? Možda smo ušli u krizu istine!? Populizam, koji je centralni sadržaj protestnog talasa danas i prije je bio veoma djelotvoran u revolucijama, kao tipičan put kojim se ide od umjerene do autoritarne vladavine. Revolucionarni sadržaji poput razočarenja i bijesa su danas kombinovani sa slabljenjem države kroz deficit povjerenja. I na kraju, sve je to organizovano kroz partije.
LITERATURA:
-James C.Davies, ”Toward a Theory of Revolution”, American Sociological Review, 1962
-Jayson Harsin, The Rumor Bomb. Vertiginous Democracz and Regimes of Post-truth, Duke
University Press, 2017
-Jonathan Israel, Revolutionary Ideas. An Intellectual History of the French Revolution From The
Rights of Man to Robespierre, Princeton University Press 2014
-Jan-Werner Muller, What is Populism? University of Pennsylvania Press, 2016
-Helen Rappaport, Caught in the Revolution, Petrograd 1917, Hutchinson London, 2016
-Stephen K. Sanderson, Revolutions, A Worldwide Introduction to Social and Political Contention,
Routledge, 2.ed.,2010
-Victor Sebestyen, Lenin the Dictator:An Intimate Prtrait, Weidenfeld & Nicolson, 2017
-Theda Skocpol, States and Social Revolutions. A Comparative Analysis of France, Russia and China,
Cambridge University Press, 1979/2015
-Artikli u Aftenposten, Morgenbladet, The Washington Post, New York Times Magazine, Le Monde, The Guardian.
Vezani članci: